Gotovo svaka utakmica donosila je novi kiks, Dinamo je primao golove iz velikih gluposti ili početničkih pogrešaka. Loš je bio i Igor Bišćan. A danas je slika drukčija, plavi ne primaju golove, a Bišćan je odličan.
– Najveća je promjena zbog koje je krenulo nabolje dolazak trenera – kaže Bišćan.
Što je promijenio u radu?
– Podignuo je ozbiljnost i odgovornost i to se osjeti na igri. Svim obvezama, svakom treningu pristupamo profesionalnije. A zna se da igraš kako si trenirao.
Villarreal najdraži
Ovo bi se moglo shvatiti kao packa prošlim trenerima?
– A, čujte, Vaha je radio vani, radio je s velikim momčadi, na najvišoj razini. Sa svim bivšim trenerima imao sam jako dobre odnose i ne bih želio da se ovo što govorim shvati kao packa. No, činjenica je, neke je stvari promijenio, možda je dobro što nije imao mnogo dodirnih točaka s našim mentalitetom, s ovom sredinom.
Što je vama napravio da igrate toliko bolje?
– Ništa posebno. Treba uzeti u obzir da sam imao dvije operacije. Glupo je govoriti o sebi, no prije tih operacija igrao sam dobro. Sada sam prošao pripreme, poklopilo se to i s dolaskom novog trenera. Nije stvar u meni, momčad igra puno bolje, svatko radi što treba.
Jesu li vas pogađale kritke?
– Ne možeš biti imun, ali bio sam svjestan da nakon godinu dana stanke ne mogu odmah uhvatiti optimalnu formu. Neki su ljudi u tim kritikama pretjerivali.
Nakon Liverpoola i Panathinaikosa uzeli ste godinu odmora. Je li koristilo?
– Gledajući sada, žao mi je što sam pauzirao. Previše volim nogomet, trenirati i igrati, cijeli ambijent oko nogometa. Veselim se i najjednostavnijem treningu, a kako onda ne bih ovakvom ozbiljnom radu, utakmicama koje nas čekaju.
Zašto ste uzeli tu stanku?
– Tada mi je tako odgovaralo, želio sam vidjeti kako je kad možeš sam odlučivati o nekim stvarima u životu i živjeti kako ti se čini da je najbolje. No, više to ne bih ponovio, previše volim nogomet. A možda je ta stanka i utjecala na to da se vratim s više entuzijazma, volje. Sad znam kako je bez nogometa i mislim da ću pokušati odgoditi kraj karijere što je dulje moguće.
Što biste izdvojili kao dosad najljepši dio karijere?
– Uh, puno je toga, osobito ovdje u Dinamu, ali i u Engleskoj. Pobjeda nad Villarrealom jedna mi je od najdražih u karijeri, a vani... bio bi to finale Lige prvaka i neke utakmice na putu do tog finala s Liverpoolom.
A najteži?
– U bližoj prošlosti, to je svakako utakmica u Kopru, to je jedna od najvećih katastrofa koju sam doživio u karijeri. Tu utakmicu nikad u životu neću zaboraviti.
Reprezentacija je tabu
Dolazi Club Brugge, prva prepreka na putu do prezimljavanja u Europi.
– U Solunu smo propustili šansu, ali smo osjetili da smo ravnopravni svakoj momčadi i na svakom terenu. Puno je do kraja, Brugge je jako važna utakmica, ali ne može se reći da će biti presudna. Važno je da se dižemo i da se nikad ne vratimo na prijašnju razinu.
Postoji li mogućnost da promijenite mišljenje o neigranju za reprezentaciju?
– A, ne bih o tome.
Jeste li ikad razgovarali sa Slavenom Bilićem?
– Ne bih ulazio u tu temu.
Što ako dođe poziv?
– Nema smisla da pričam o tome – završio je Igor.
O prezimljavanju
Imamo šanse prezimiti, žao mi je samo što smo u Solunu izgubili, mogli smo se bodovno odvojiti
O neigranju
Uzeo sam godinu dana pauze da vidim kako je to, ali sad mi je žao jer volim nogomet, ugođaj oko njega, svaki trening
O obitelji
Otkako imam obitelj, sve je posvećeno njoj i nogometu, možda ću zato dulje ostati na pristojnoj igračkoj razini
kretenizam......covjek u startu kaze da nece o reprezentaciji a uporno mu se postavljaju dva tri pitanja na istu temu.....