O predstojećoj ljubljanskoj utakmici između najboljih košarkaša Slovenije i Hrvatske porazgovarali smo s trojicom hrvatskih trenera koji s "deželom" imaju više ili manje dodirnih točaka.
Nemamo takvu jezgru
Neven Spahija, jedini hrvatski trener s iskustvom rada u euroligašima i NBA klubovima, svojedobno je u Cibonu došao iz Olimpije (2000.) a potom je dvije godine vodio Krku iz Novog Mesta, i to u doba kad je bila euroligaš.
– Za nas će to biti vrlo teška utakmica i mene najviše zanima kakvu ćemo kemiju momčadi imati. Slovenija je posložen tim, oni su u ovom sastavu već igrali i kompaktni su i tu nema velikih upitnika. No mi smo nepoznanica. Pojedinačnu kvalitetu imamo, ali pitanje je koliko će izbornik uspjeti u tako kratkom vremenu složiti kompaktan tim.
Hrvatski je problem, kaže Neven, manjak stalnosti.
– Naš je problem što Bogdanović, naš nesumnjivo najbolji igrač koji se uvijek odaziva, već dulje ne igra s najboljim hrvatskim igračima. Za razliku od Dončića i slovenskih igrača koji stalno igraju skupa. Recite mi koliko su puta Bogdanović, Zubac i Hezonja igrali zajedno?
Njih trojica naime nikad nisu igrala zajedno. Bojan i Hezonja su igrali na OI u Riju, na Eurobasketu 2017. nije bilo Zupca i Hezonje, u kvalifikacijama 2018. nije bilo Hezonje, a lani u olimpijskim kvalifikacijama pak nije bilo Zupca.
– Nemamo kontinuitet zajedničke igre naših najboljih igrača. Jer kada ste kompletni, ako na nekom natjecanju i ne uspijete, jednog dana će se stvoriti kemija i rezultat će doći. A Slovenija ima vrlo čvrstu jezgru još od 2017. i osvajanja naslova prvaka Europe, a sada im se još vratio i Goran Dragić. Imaju sjajan ugođaj i u reprezentaciji i oko nje pa tako i u medijima. Na tablici ocjena od 1 do 10 to je desetka.
Pitali smo Spahiju za "faktor Dončić".
– Kao pomoćni trener u Memphisu moj je zadatak bio skauting Dallasa i sve bi se svelo na to da kada Luka igra, mi gubimo, a kada on ne igra, mi dobivamo. Uostalom, Doc Rivers je svojedobno rekao da se Dončića ne može čuvati, nego da je samo pitanje kakav on ima dan. Doduše, u Europi nema defenzivnih tri sekunde pa centri mogu biti u reketu kada on prodire, no on ima na desetke rješenja. On ne skače laktom iznad obruča niti igra u velikoj brzini poput Moranta, no njegov tajming i preciznost izvođenja nešto su što se ne da braniti. Dončić će biti ogromna prevaga.
Što Hrvatska tu može?
– Možemo doći na utakmicu bez pritiska. Slovenija će ga imati jer su favoriti u ovom susretu. Mi moramo biti neopterećeni i pokušati odigrati što je moguće bolje u nadi da će Bogdanović i Hezonja biti na svojoj razini, ali i da će unutarnja linija, Zubac i Žižić, ispuniti očekivanja. Naši najbolji igrači – Bojan, Hezonja i Zubac – moraju odigrati izvrsno i mora im se pridružiti još netko.
Za razliku od Spahije koji tu utakmicu čeka u Ljubljani, trener ljubljanske Cedevita Olimpije Jurica Golemac trenutačno je u Zagrebu. I neće moći gledati utakmicu jer mora taj dan biti u Barceloni, na seminaru trenera klubova koji će igrati Eurokup. No za njega je možda i bolje da ne bude tu večer u Stožicama jer mogao bi biti podijeljenih emocija. Naime, Jurica je Zagrepčanin koji se afirmirao u slovenskim klubovima (Slovan, Olimpija) te je potom igrao i za slovensku reprezentaciju.
– U slovenskoj reprezentaciji ima 6-7 igrača koje sam trenirao, a s nekima sam čak i igrao pa sam tu više prijateljski prisutan. S druge strane, Hrvatska je moja domovina. Bit će mi to zanimljiva utakmica u kojoj ću "navijati za dobru košarku", a u to ne sumnjam jer ne znam kada su posljednji put Hrvatska i Slovenija igrale međusobno s ovoliko kvalitetnih igrača.
Ono što Golemca trenerski zanima jest sljedeće:
– Zanima me kako ćemo mi koristiti prednost na visokim pozicijama kao i Slovenija na bekovskim pozicijama. Prednost Slovenije jest i u tome što su igrači dugo skupa, od 2017. to je praktički ista momčad, a mi smo svake godine drukčiji. Tu je i taj problem "ballhandlinga" jer mi nemamo igrače koji su na lopti na razini na kojoj je ostatak momčadi na svojim pozicijama.
Ni Jurica nije zaobišao temu Lukina utjecaja na igru i igrače.
– On je kao Dražen Petrović, poseban na terenu i izvan terena, pri čemu ni u jednom trenutku nije bilo upitno hoće li igrati ili neće. Kompletan je, jedan od 2-3 najbolja igrača na svijetu. On je igrač koji suigrače čini boljima, ne samo igrom nego i svojim duhom. Očekujem od Slovenije da ovog ljeta na Eurobasketu daleko dogura.
To nema nitko na svijetu
Naš treći sugovornik Jasmin Repeša bio je hrvatski izbornik na Eurobasketu 2013. kada je Hrvatska u Celju, pred 5000 gledatelja, pobijedila domaćina sa 76:74. A s obzirom na to da je u dva navrata bio izbornik, a njegov sin Dino sada je u stožeru naše nacionalne vrste, Jasko ljubljansku utakmicu dočekuje s velikim zanimanjem. I zato je s velikom znatiželjom pratio i uvjerljivu pobjedu Slovenaca u Trstu nad Italijom (90:71).
– Slovenci su momčad s modernom kemijom. Počeli su s Dončićem, braćom Dragić, Murićem i Tobeyem na petici. Igraju jednostavno, trče sjajno i pravilno. Tko god uzme loptu, može povući. Igraju opušteno, samouvjereno i uzimaju šuteve u dotrčavanju. Dimec im ulazi na peticu, Blažič na vanjsku poziciju, Nikolić na jedinicu, Čebašek tricama rastvara reket, a Hrovat je podigao svoju razinu pa im Prepelič ne nedostaje toliko.
Osim dobre tranzicije, Repeša je primijetio još nešto čemu daje čistu peticu.
– Entuzijazam kakav sada imaju Slovenci nema nitko na svijetu, a Dončić je ono što je Dražen bio za nas. Magnet za sve. Svi jedva čekaju da on dođe, a i on jedva čeka da bude sa svojim suigračima. Svi tome teže, ali ne postižu to, da igrači žele provesti ljeto zajedno. U Trstu je bilo 2-3 tisuće slovenskih navijača i kada su Slovenci zabili prvi koš, niste znali gdje se utakmica zapravo igra, toliko je oduševljenje nastalo.