Među članovima žirija za izbor Košarkaša godine, osim poznatih imena, nastojimo imati i one koji su "daleko od oka, daleko od srca", posve izvan fokusa sportske javnosti, a negdje rade solidan posao.
A jedan takav je i Arnel Dedić (42), izbornik Danske, uz Gjergju (Belgija) i Miličića (Poljska), jedan od tri hrvatska izbornika u europskim reprezentacijama.
On je u svom izboru dao prednost Bojanu Bogdanoviću.
– Bojan je došao do razine da već i kada samo ulazi u dvoranu dobiva potpun respekt. On uglavnom daje ono što se od njega može očekivati. Od sebe je napravio etabliranog NBA igrača, rekao bih zvijezdu, a mene fascinira jednostavnošću napada.
Trener postao slučajno
Nakon Babe, po Arnelovim procjenama, slijede ovi košarkaši:
– Drugi je Simon koji je osvojio Euroligu i tursko prvenstvo. U Efes je došao kao igrač s klupe, a profilirao se u igrača koji, po mom mišljenju, igra košarkaški balet, igra s iznimnom lakoćom. Zubac pak svom treneru ne dopušta da igra s pet niskih svih 48 minuta jer je, premda teški centar, konstantno pozitivan. Hezonja je igrač kojeg sam oduvijek volio. Drago mi je što je prihvatio ulogu koju mu je namijenio trener Perasović. Otkako se vratio u Europu, volim ga gledati i nadam se da je to početak jedne velike karijere. Peto mjesto dodijelio sam Ivanu Buvi koji je promijenio puno klubova i zemalja pa se za takve igrače govorilo da su "turisti", no u litavskom Rytasu igra vrhunski.
Nakon igranja u Splitu, AD Plastiku i još nekolicini hrvatskih klubova, preselio se u Dansku.
– Došao sam u klub Horsens, u poluprofesionalnu ligu. Profesionalci smo bili mi stranci, po 2 – 3 u momčadi, a ostali su bili amateri koji su imali svoje poslove pa sam u momčadi imao učitelja, fitness trenera i slično.
Trener je postao slučajno.
– Iskreno, nisam se vidio kao trener, no tada je jedan talentirani naraštaj u našem klubu trebao pomoć pa me glavni trener zamolio da se spustim na teren i dam koji savjet. Nakon tri minute shvatio sam da je to to, kao da je neka nova energija ušla u mene.
U godinama koje će uslijediti triput je izabran za trenera godine u Danskoj.
– Dvije godine zaredom dobili smo Bakken Bearse, pet puta skuplju momčad od nas, što se tada činilo nemoguće.
No to mu nije bio dovoljan kredit da zadrži posao nakon što je potjerao jednog Amerikanca.
– Ponašao sam se prema tom igraču kao otac kojeg nikad nije imao, no on je na pola treninga uoči prve utakmice finala sjeo na tribine. U trećoj utakmici odustao je od trčanja pa sam ga potjerao. No kako to nisam najavio predsjedniku i direktoru, morao sam otići ja. Nisam razmišljao hoću li izgubiti posao, nego hoću li zadržati radnu kulturu momčadi.
U međuvremenu, prošlog ljeta Arnel je postao izbornik Danske s kojom ga čeka mukotrpan put isplivavanja na europsku košarkašku površinu.
– U posljednjih sedam godina danska liga doživjela je veliki skok, no lako je doći od nule do jedan, puno je teže doći od jedan do dva. Liga je sada profesionalna, trenira se dvaput dnevno.
Danci su sretan narod
Kakva je nordijska košarka čije su predstavnici Finska i Švedska prepreka našoj nacionalnoj vrsti u kvalifikacijama za SP?
– Finska je broj jedan i već godinama sudjeluje na velikim natjecanjima, a Švedska se stalno diže. Po meni oni nam kvalitetom ne mogu parirati, ali ono što imaju jest stil igre koji nama ne odgovara, a to je brzi ritam. Nisu opterećeni rezultatom kao mi i to je njihova prednost. Danska je u Skandinaviji broj tri, a Norveška četiri.
Kako je to živjeti u Danskoj?
– Meni kao Balkancu njihov se stil života čini kao "slow motion" pa su zato valjda uvijek u top-tri najsretnijih nacija. Oni su Amerika u malome, zemlja u kojoj školujući se možeš ostvariti svoje snove, ne može ti se dogoditi da završiš dva fakulteta i ne budeš primjereno plaćen. Danci, inače, jako vjeruju u institucije, ali i u ljude koji ih vode.
Dedićevih 5
1. Bojan Bogdanović (Utah Jazz) 10
2. Kruno Simon (Anadolu Efes) 7
3. Ivica Zubac (LA Clippers) 5
4. Mario Hezonja (Unics, Kazanj) 3
5. Ivan Buva (Rytas) 1