Kada se ovih dana spominjao Hajduk, uvijek bi u prvom planu bio trener Igor Tudor. Sada, nakon pobjede nad Dinamom (3:2), priča se isključivo o Mariju Čuiću (19), tinejdžeru koji je s dva gola zabljesnuo na Maksimiru.
Junak bilih do sada je za Hajduk odigrao šest utakmica u prvenstvu i onaj pogodak u 31. minuti bio mu je prvi (drugi je zabio u 81.).
No sada se svi pitaju tko je taj bili tić koji je navijačima Hajduka konačno donio radosti.
Iz sportske obitelji
Mario Čuić rođen je 22. travnja 2001. godine u Tomislavgradu (BiH). Dolazi iz sportske obitelji. Otac Tomislav bio je nogometni sudac, a braća također igraju nogomet. Prve korake napravio je u HNK Tomislavgrad iz kojeg je u Split otišao s 14 godina.
A o njemu smo se raspitali kod bivšeg mu trenera iz Tomislavgrada Ivana Jurčevića (62).
– Bio sam trener i njegovu ocu, a i razrednik, dobro ih poznajem. Ne daje se svaki dan gol Dinamu, pogotovo ne dva i to u Maksimiru. Drago mi je to napravio baš naš Mario. Inače, ja sam veliki navijač Dinama, ali dan nakon utakmice, u klub sam došao u Hajdukovu dresu. Vidite koja je to moć nogometa kada dinamovac koji prvo kad nauči riječi tata, mama, Dinamo, dođe u klub u Hajdukovu dresu. To je zasluga ovog dečka – kaže nam gospodin Jurčević pa dodaje:
– Mario je kod nas u klubu od početka, ono kada se djeca dovedu u prvom razredu osnovne škole. On je bio udaljen 15 kilometara od općinskog središta, nije ni zgodno dovoziti dijete tako, nije blizu, pa morate čekati da trening završi, vratiti se nazad... bilo je tu puno obaveza, ali išlo je sve polako. Ja sam ga trenirao kada je iskoračio prema Hajduku.
A iskoračio je 2015. godine i od tada igra u njihovim mlađim kategorijama, za seniore je debitirao 11. lipnja protiv Istre 1961. Najbolje se snalazi na poziciji ofenzivnog veznjaka.
– Igrao je najviše na toj poziciji. No mi u klubu i ja osobno prakticiramo da igrači prođu sve pozicije, pogotovo one koje su srodne, baš zato da se ne dogodi da on sada dođe u Hajduk i Tudoru treba neko drugo mjesto. Moraš biti adekvatan da odgovoriš na zadatak. Ne idemo u ranu specijalizaciju i to igraču daje kvalitetu i širinu.
Pitali smo trenera je li Hajduk najbolji klub za njegov razvoj?
– Ne bi bilo fer da kažem da Hajduk nije pravi klub za njegov napredak. Mario je igrao i odrastao kod nas. Izrastao je u igrača koji je dostojan Hajdukove škole, kako će se dalje razvijati, ovisi o njemu, radu, sreći, o sto stvari – kaže Ivan Jurčević pa se prisjeća Marija dok je još bio dječak:
– Bio je dobar igrač, za naše prilike odličan. Volio je pobijediti, bio je osoba koju ste mogli zamijetiti gotovo na svakoj utakmici po pozitivnim stvarima. Kao i svi tada, imao je svoje prednosti i mane, ali u svakom slučaju nije ovo što se dogodilo slučajno. I nije on slučajno iskoračio. Ide pravim putem.
Mario ima brata Filipa koji je također u omladini Hajduka, dok su David i Tomo u Tomislavgradu.
– Filip je fakin u pozitivnom smislu, to može biti još bolja priča. Radnička su obitelj, a kada se bore, a ima osnove, ali nemaju previše, djeca su okrenuta u pravom smjeru. Sve počinje od starijeg, ako se on progura, a jest, onda ga i drugi slijede. Nemojte se iznenaditi ako sva četvorica dosegnu visoku razinu. Ima Mario i sestru, ali nju sam vidio jedino kako navija.
Čuić: Ovo je za moju obitelj
Mladi hajdukovac je standardni hrvatski reprezentativac, igrao je za U-17 i U-19 selekciju i skupio 16 nastupa uz dva gola. Nakon trijumfa protiv Dinama u BiH svi pričaju baš o njemu.
– Mala smo sredina i svi se radujemo njegovu uspjehu. To na neki način doživljavamo i kao prezentaciju svoje sredine. Posebice kada znamo da tu ima materijala koji može doći do Hajduka, Dinama, reprezentacije... – kaže Jurčević pa za kraj dodaje:
– Lako je dijeliti savjete, no treba ih dijeliti kada je potrebno. Ja bih Marija sada samo zagrlio i poljubio – zaključio je ovaj profesor tjelesnog odgoja koji u Tomislavgradu radi kao trener mlađih uzrasta.
A da su dobar posao napravili s Marijem, uvjerili smo se. Osim što se dobro snašao na terenu, pokazao je i koliko je skroman:
– Poseban je osjećaj postići dva gola za pobjedu na Maksimiru, ali ne bih isticao sebe. Ja sam član ekipe i to su njeni golovi. Pobjedu posvećujem obitelji i svima koji su uz mene – rekao je skromno nakon pobjede protiv Dinama.