Petorica su trenera od 1992. do 2022. godine po tri puta vodila momčadi u finalima Hrvatskog nogometnog kupa: Miroslav Blažević (Dinamo 1993., 1994., Varaždin 2004.), Zoran Mamić (Dinamo 2014., 2015., 2016.), Zlatko Kranjčar (Dinamo 1995., 1996., 1998.), Zoran Vulić (Hajduk 2001., 2003., Split 2015.) i naš sugovornik, 50-godišnji Puljanin Elvis Scoria. Tek mu je pedeset, a već je bivši trener. No o tome nešto poslije.
– Ja sam bio prvi trener koji je u finale uveo jednoga drugoligaša, pulski Uljanik (2003., nap.a.), prvi sam u finale uveo Slaven Belupo (2007.), a Rijeku sam 2005. godine vodio do prvoga trofeja nakon čak 26 godina – počeo je svoju priču Scoria, kojega smo pitali i koji mu je finale bio najdraži.
Neponovljiv doseg
– Ma sva su mi tri jednako draga i svaki ima svoju posebnu priču. Primjerice, jedinstven je slučaj u hrvatskom nogometu da u finale dospije drugoligaš, momčad sastavljena od poluprofesionalaca, a nama je to s Uljanikom uspjelo. Za nogometne prilike u Hrvatskoj to je neponovljiv doseg. Mi smo na putu do finala tada svladali osječki Grafičar Vodovod 6:0, a on je prije toga bio eliminirao Rijeku. Potom smo bili izbacili i Osijek.
Scoria je svoj prvi i jedini trofej u Kupu osvojio 25. svibnja 2005. godine, kada je s Rijekom svladao Hajduk na Poljudu 1:0 pogotkom Mitua. Prethodno je u Rijeci bilo 2:1. Hajduk je tada s klupe vodio Igor Štimac, a na terenu su ga predvodili Niko Kranjčar, Ivan Leko i Tomislav Rukavina. Tri dana nakon šoka s Rijekom, Hajduk se kod kuće bio iskalio na Varaždinu sa 6:0 i osigurao titulu prvaka. Uzvratnu utakmicu finala Kupa sudio je Marijo Strahonja, Oko sokolovo HTV-a.
– Ne slažem se da je Hajduk, iako je bio prvak, u to vrijeme bio bolji od nas. Pa mi smo imali Mitua, Ercega, mladoga Kneževića, Šarića..., imali smo barem šestoricu igrača iz Rijeke u kadru. Nismo imali nikakav respekt prema Hajduku, pripremali smo se da ih pobijedimo u obje utakmice, a to smo i učinili. Dapače, u toj sezoni na putu prema trofeju nismo bili izgubili nijednu utakmicu. Ta je sezona trebala biti prekretnica za Rijeku, kada je klub vodio Robert Ježić, tako se i činilo do osvajanja Kupa sljedeće godine, no na kraju ipak nije ispalo tako – nastavlja Scoria, koji je u sljedećoj sezoni vodio Rijeku do četvrtfinala Kupa, a onda je momčad preuzeo Dragan Skočić i završio posao.
Je li Hajduk danas favorit protiv Rijeke u finalu Kupa, izraženiji nego što je to bio prije 17 godina?
– Slična je situacija kao i u moje vrijeme. I ne bih se vodio nedavnom Hajdukovom pobjedom na Rujevici 3:0, budući da je Rijeka prije toga razmontirala Hajduk na Poljudu. Hajduk je u ovom trenutku željniji, gladniji trofeja od Rijeke, koja ih se u Miškovićevo vrijeme naosvajala. Mišković je jako podigao Rijeku u organizacijskom smislu, a s tim su onda došli i trofeji. To je najplodnije Rijekino razdoblje – dodao je Scoria.
Ne nedostaje mi klupa
Je li onda pritisak na igrače Rijeke manji nego na Splićane?
– Ma kakvi! Pa znate li što bi Rijekinu navijaču značilo osvajanje Kupa na Poljudu!? To je maksimum, od toga nema većega! – smije se Scoria.
Je li Rijeka trebala dulje trajati u utrci za naslov prvaka? Elvis je tu diplomatičan, ne ulazi u duboke analize.
– Reći ću samo da je trebala dulje trajati – istaknuo je.
Elvis Scoria već neko vrijeme više nije trener, nego televizijski stručni komentator Hrvatske lige i Europske lige. Nedostaje li mu trenerski posao, pitali smo ga.
– Ne, nimalo, dobro sam se snašao na televiziji, a reakcije su pozitivne. Nikada taj angažman na televiziji nisam doživljavao kao prigodu za svoju promociju ili samoreklamu. To je za mene ozbiljan posao i tako mu i pristupam – zaključio je Elvis Scoria, koji neće u četvrtak biti na finalu Kupa u Splitu, iako ga je Rijeka kao svoga trofejnog trenera mogla i trebala pozvati kao gosta.
Utakmica Hajduk – Rijeka nosi posebnu težinu za nekoliko njezinih aktera. Primjerice, Josip Drmić oprašta se od dresa Rijeke, a nagađa se da će to biti i oproštajka trenera Gorana Tomića. Šibenčaninu je ovo drugi finale Kupa, nakon što je 2020. godine na klupi Lokomotive bio poražen baš od Rijeke na svome Šubićevcu s 0:1.
I trener Hajduka Valdas Dambrauskas bit će pod povećalom. Hajduk čeka svoj prvi trofej još od 2013. godine (kada je Tudor osvojio Kup), a Litavac bi mogao postati treći inozemni trener koji je osvojio Hrvatski kup, nakon Slovenaca Keka (2014., 2017.) i Rožmana (2020.). Inače, Hajduk i Rijeka izjednačeni su po broju osvojenih Rabuzinovih Sunca (6:6), a jednom su se već i međusobno sastali u finalu Jugoslavenskog kupa, 1987. godine, kada je Hajduk na penale u Beogradu slavio s 10:9.
Kad su igrači u pitanju, najtrofejniji u Hrvatskom kupu Dinamov je kapetan Arijan Ademi s čak šest titula te još jednim izgubljenim finalom dok je igrao za Šibenik 2010. godine. Po pet titula s Dinamom imaju Mihael Mikić i Jorge Sammir, a jedini nogometaš koji je s dva kluba osvojio pet naslova u Kupu je Riječanin Daniel Šarić: s Dinamom je Kup osvojio 1996., 1997. i 1998., a s Rijekom 2005. i 2006. godine.
Kad je riječ o trenerima, nijedan nema više od dva trofeja u Kupu. To su Lončarević, Katalinić, Kranjčar, Poklepović, Mamić i Kek. Jedini koji u finalima Kupa ima učinak 0:2 je Željko Kopić; sa Slavenom Belupom i Hajdukom.
Ostati će gladni do daljnjeg.