Slavni vatreni, Danijel Pranjić završio je svoju avanturu u u ciparskoj Omoniji Psevda, tamošnjem drugoligašu gdje je stigao u srpnju prošle godine. Nažalost, na kraju ih je u šoku napustio.
- Kroz koju godinu bih mogao napisati knjigu o ovoj užasnoj priči - rekao je za tamošnju Gazzettu Pranjić koji je klubu htio pomoći, a na kraju su mu dali otkaz i okrenuli se protiv njega, iako je pomagao igračima koji su ostali bez krova nad glavom.
- Zbog financijskih problema, igrači su izbačeni iz svojih kuća, a ja sam radio sve što sam mogao za njih. Neki nisu imali ni za prehraniti se pa sam im ja kuhao i spremao obroke. Davao sam im novac da mogu popiti kavu. Plaćao sam fizioterapeuta iz svog džepa. Usprkos svemu smo nastavili raditi zajedno i boriti se - rekao je Pranjić pa dodao:
- Mislim da ne postoje šanse da ovakva momčad izbori opstanak. Puno stvari koje su mi obećane na početku su bile obične laži. Nisam imao pravu sliku o momčadi kad sam ih preuzeo. Apsolutno ništa nisam znao o obitelji koja vodi klub. Svima sam striktno podvukao da ću se ja pitati i odgovarati za ono što se događa na terenu i da će igrati samo oni koji zaslužuju. Dvojica igrača koji su iz te familije su mi od početka pravili probleme s bivšim dopredsjednikom i okrenuli su cijelo selo protiv mene. Imao sam podršku tek četvorice ili petorice ljudi u zajednici, ali je obitelj radila baš sve protiv mene. Cijelo selo je bilo protiv mene. Završilo se tako što nisu platili apsolutno ništa za period u kojem sam radio u klubu.
Sve je krenulo nizbrdo u drugom dijelu sezone, a prije devet dana se upravo sukobio s gazdom kluba.
- Sukobili smo se i svašta sam mu rekao, sve ono što je morao čuti. Želio sam zaštiti tu djecu. Poslije tog poraza momci više nisu ništa mogli ponuditi na terenu jer su psihički bili uništeni. Nisu više imali snage. Rekao sam im da je došlo do kraja suradnje između mene i kluba.
- Svašta sam prošao u karijeri, izgubio sam dva finala Lige prvaka. Nikad nisam plakao. Ipak, zaplakao sam poslije riječi koje su mi uputili ti momci kad smo se rastajali. Stajali smo tu i razgovarali sat i pol pokušavajući naći rješenje. Oni su mi rekli da će prestati igrati prvenstvo ako odem. Nisam to prihvatio. Sedmorica igrača su otišli za mnom. Što reći djeci koja žele svoju budućnost tražiti na nekom boljem mjestu? Rekao sam lokalnim vlastima da je njihov posao bio da zadrže klub u ligi. O ostalima ne bih.
sam si kriv jer si pre dobar za ovaj svijet