U stanci prvenstva zbog epidemije koronavirusa Nenad Bjelica uspio je srušiti još jedan rekord kao Dinamov trener. Naime, Bjelica se razilazi s plavima već u ožujku, s 18 bodova više od drugoplasirane Rijeke (65-47), bez ikakve šanse da tu prednost prokocka u preostalih deset kola. Dakle, Dinamo nikada ranije u sezoni nije potjerao trenera koji mu donosi šampionsku titulu.
Tako Bjelica u javnosti ispada mučenik i žrtva sistema koji godinama drma Dinamom, jer su mu u znak odmazde zbog odbijanja smanjenja ugovora Mamići potjerali cijeli stožer. Ali, mi još uvijek ne znamo zašto je Bjelica (a onda za njim i igrači) kategorički odbio to smanjenje plaće u doba kada je takva mjera postala nezaustavljiv svjetski trend, pogotovo u svjetlu trenerovih nastupa prema onima koji su mu prošlo ljeto dali plaću od 1,2 milijuna eura godišnje.
Dramatičan raskol
“Zdravko Mamić stvorio je bazu Dinama, godinama je stvarao omladinsku školu, dovodio igrače i organizirao klub, to je napravio na vrhunskoj razini. Puno smo zajedno radili na stvaranju momčadi, on je doveo Petkovića i Oršića, ja ih nisam doveo. Čujemo se redovito. Nisam radio s puno ljudi koji razumiju nogomet tako dobro kao on. Jako dobro poznaje dečke, jako dobro surađujemo.”
Ovo je samo jedna od Bjeličinih izjava kojom je častio Zdravka Mamića otkad je došao u Dinamo pa je utoliko još čudnije što je došlo do takvoga dramatičnog raskola s čovjekom “koji toliko dobro razumije nogomet”. Ako Bjelici u slučaju javnoga istupa doista prijeti novčana klupska sankcija, ne bi li bilo vrijedno riskirati makar i deset posto mjesečne plaće samo da u ovim kritičnim trenucima za klub čujemo njegovu stranu priče?
Uglavnom, Bjelica će od Dinama i dalje primati 155 tisuća eura bruto mjesečne plaće sve dok se s Dinamovom upravom ne nagodi o visini otpremnine, a mi ćemo se podsjetiti i na druge trenere koji su u Mamićevoj eri doživljavali istu sudbinu. Posljednji takav slučaj dogodio se u svibnju 2018. godine kada je Nikola Jurčević odletio s Dinamove klupe iako je u 35. kolu osigurao naslov prvaka. Istina, u istome je kolu Dinamo bio poražen od Rudeša (0:1) u Kranjčevićevoj pa je Mamiću prekipjelo i praktički je preko noći ustoličio Bjelicu. I omogućio mu prve trofeje u trenerskoj karijeri.
Pa ipak, najčuvenije tjeranje šampionskog trenera u Dinamu se dogodilo 6. svibnja 2011. godine, nakon utakmice Dinamo – Inter 1:0, u kojoj je Vahid Halilhodžić posljednji put vodio plave. Već je bio osigurao naslov prvaka i nakanio pripremati momčad za Ligu prvaka, ali nije mogao prijeći preko Mamićeve “sačekuše” i uvreda u ekonomatu u poluvremenu spomenute utakmice. Jednostavno, Vaha je, poput danas Bjelice, imao stav i prečvrst gard, usto je postao najveća zvijezda u Dinamu i kao takav nije mogao preživjeti. U posljednja dva kola naslijedio ga je Marijo Tot te s plavima osvojio i Kup, jer je vodio uzvratnu utakmicu finala s Varteksom. No to je bila Vahina dvostruka kruna.
Mamić je u svojoj eri, nošen svojim nekontroliranim emocijama, znao potjerati trenere i nakon što su okončali sezone kao prvaci. Tako je iz Maksimira u ljeto 2010. godine ispraćen Kruno Jurčić, tada također osvajač dvostruke krune, a naslijedio ga je Velimir Zajec. Također, u ljeto 2003. godine s klupe je bio odletio Miroslav Blažević, koji je prvenstvo okončao sa sedam bodova više od drugoplasiranog Hajduka. Umjesto njega bio je postavljen mlađahni Nikola Jurčević i u svojoj prvoj sezoni na klupi prokockao je naslov prvaka.
Soldo sam podnio ostavku
Jedini koji su Mamiću sami dali ostavke nakon dvostrukih kruna bili su Zvonimir Soldo, 2008. godine u izravnom TV-prijenosu, te Zoran Mamić 2016. godine, tada već s ponudom iz Saudijske Arabije.
Zanimljivo, jedini trener koji od 2006. godine s Dinamom nije bio prvak, famozni Ivajlo Petev, nije bio odletio s klupe odmah nakon epskoga brodoloma protiv Kekove Rijeke u sezoni 2016./2017. Dapače, mjesecima prije raspleta prvenstva, Bugarinu je u Maksimiru bio produljen ugovor, najvjerojatnije zato što su u njemu vidjeli veliku trenersku perspektivu.
>>> Pogledajte izjave nakon derbija Hajduka i Dinama