U četiri utakmice nastavka sezone Dinamo je upisao dva poraza, to nikako nije rezultat koji bi mogao zadovoljiti ljude u klubu, a ni trenera Bjelicu. Stoga je u četvrtak svoje igrače odveo na kratki i slatki team-building u tvornicu slatkih proizvoda Kraš.
Čokolade ‘kao u priči’
Dečki su navukli blijele kute i kape te obišli proizvodnju, vidjeli su kako se proizvode čuvene bajadere, razne čokolade. Ljubazni radnici Kraša dobili su autogram-karte igrača Dinama, a plave su poslužili svježim čokoladama, bajaderama... I – dečki imaju dobar apetit.
– Već sam im prije dolaska u tvornicu najavio da će drugi dan svi ići na vaganje da vidimo koliko je tko pojeo – šalio se trener Nenad Bjelica.
Vidjeli su proizvodni put tih slastica, udisali opojni miris čokolade, ali su i vidjeli kako ljudi rade u tri smjene.
Doduše, neki od igrača plavih znaju kako je tamo raditi. Koliko znamo, prilično dugo u noćnoj smjeni u Krašu radio je Danijel Zagorac, a na praksi je tamo bio Luka Ivanušec.
– Išao sam u Prehrambeno-tehnološku školu, bio sam ovdje u Krašu na praksi dva tjedna i bilo mi je lijepo. Ne, nije se od tada ništa promijenilo, sve je isto, a radio sam baš na ovom dijelu tvornice koji smo sad obišli, bilo je lijepo malo se vratiti i prisjetiti se – kazao je Ivanušec iza kojeg je ozljeda zbog koje je morao neko vrijeme pauzirati.
– Već nekoliko dana treniram normalno s momčadi tako da je sada sve u redu – rekao je Luka.
Nakon ture po tvornici i degustiranja delicija trener Bjelica objasnio je zašto je doveo igrače u ovu lijepu i mirišljavu tvorničku halu:
– Željeli smo se malo približiti ljudima, još prošlog tjedna odlučili smo nakon jednog treninga posjetiti ovu tvornicu. Uz to, željeli smo i igračima pokazati kako ljudi rade osam sati i u tri smjene za određen novac, da spoznaju vrijednost i toga, a i svoga posla, da vide koliko su privilegirani u ovom društvu, igrači dnevno rade dva-tri sata, pa je edukativno vidjeti kako to izgleda na tvorničkoj traci. Dečki su impresionirani viđenim, kako sve to izgleda, kako se proizvode čokolade, bajadere... – kazao je Bjelica.
Kad je već spomenuo kako i koliko u ovoj tvornici ljudi rade, igrači su mogli i čuti koliko zarađuju.
– Sada imamo oko 90 ljudi u tvornici, taj broj ide do tisuću kada se na jesen povećava proizvodnja čokolade. Ljudi u proizvodnji, koji rade u tri smjene, imaju plaću između šest i šest i pol tisuća kuna mjesečno – rekli su nam djelatnici tvornice Kraš.
Za hrvatske prilike to je dobra plaća, ali neusporediva s onim što zarađuju igrači Dinama, neki godišnje zarađuju i blizu milijun eura, a puno ih je na 500.000 eura, a takvi onda mjesečno zarađuju više od 300.000 kuna. I dobro je da su vidjeli kako izgleda život običnih ljudi, mogu o tome porazgovarati i s kolegom Zagorcem.
Dan prije ovog druženja s djelatnicima Kraša Bjelica je bio na predstavljanju plavih igrača, kako onih koji su dovedeni iz drugih klubova tako i onih koji su produljili svoje ugovorne obveze s Dinamom.
Važno novi ugovori
– Ti mladi igrači koji su nam došli nisu još pojačanja za prvu momčad, ali ćemo ih pomalo uključivati u rad prve momčadi. Za mene kao trenera najvažnija su produljenja ugovora s našim standardnim igračima, Leovcem, Stojanovićem, Ćužeom, Morom.
Tu ja najviše profitiram, a oko ovih mladih igrača, kao što je rekao i sportski direktor, treba vremena za adaptaciju i za šest mjeseci, godinu ili godinu i pol dana mogli bi biti dio ovog Dinama – rekao je Bjelica, a mladi Britanac Robbie Burton, koji je također bio u Krašu, samo se smješkao, on je jedan od tih koji je u zadnjim satima prijelaznog roka stigao u Dinamo iz Arsenala i sigurno ne zna zbog čega se dogodio ovaj team-building, dobrodošao nakon dva poraza, nakon kazne koja je izrečena treneru Bjelici.
– Porazi se dogode, a ja nisam ponosan na ono što sam napravio, svi reagiramo emotivno kad se naljutimo, tako sam i ja reagirao. No idemo dalje, to je sve život i iz svih ovih situacija treba učiti. Kaznu od mjesec dana suspenzije neću komentirati – dodao je Bjelica.
I? Što su zaključile preplaćene plačipichkice? To kako im nije jasno zašto radnici koji primaju mjesečno ispod tisuću eura (u igračima poznatoj valuti) ne mogu odvojiti tričavih par stotina kuna za napuniti maksimirski stadion i bodriti plave dečke...