Bjelica, koji je dosad vodio niželigaške austrijske klubove FC Kärnten i Lustenau, ima, kako je otkrio, ozbiljne trenerske ambicije, koje sežu sve do najboljih liga petice.
- Moj je cilj trenirati klub iz Bundeslige ili iz Primere. U tim sam ligama aktivno igrao. Naravno da ne očekujem da će prilike doći vrlo brzo, no mislim da sam pripremljen. Govorim dobro engleski, njemački i španjolski. Radio sam tijekom karijere s mnogim vrhunskim trenerima i mnogo od njih naučio. Trenutačno se obrazujem za Uefinu PRO-licenciju. Kažem, Bundesliga i Primera moj su konačan cilj. U ovom bih se trenutku zadovoljio dobrim poslom u Austriji, odakle bih ciljao neki njemački klub – kazao je rođeni Osječanin, koji je tijekom karijere igrao dva puta za Osijek, zatim za Albacete, Real Betis, Las Palmas, Kaiserslautern, Admiru Wacker i FC Kärnten, u kojem je 2007. godine počeo obnašati dužnost trenera-igrača.
- Počeo sam u Osijeku, za koji sam prvu pravu profesionalnu sezonu odradio 1991./1992. Proglašen sam na njezinu kraju za drugoga najboljeg igrača HNL-a. Potom sam, ujesen 1992. godine, prešao u Albacete. Nakon dvije godine privikavanja, napokon sam zaigrao standardno. U sezoni 1995./1996. zabio sam 13 golova, koji su me prodali u Betis iz Seville, gdje sam radio pod vrhunskim trenerom, Luisom Aragonesom. Nisam uspio izboriti ulogu standardnog prvotimca pa sam prešao u Las Palmas. Bila je to, nažalost, najgora odluka u mojoj karijeri.
- U siječnju 2000. godine vratio sam se u matični Osijek. Momčad i ja odigrali smo tada najbolju sezonu u klupskoj povijesti. Probili smo se kroz tri kola u Kupu Uefe te osvojili jesenski naslov prvaka sa sedam bodova prednosti. Bio je to vrhunac moje karijere, jer sam na kraju 2000. godine izabran za hrvatskog nogometaša godine u konkurenciji braće Kovač, Davora Šukera, Zvonira Bobana i Roberta Prosinečkog.
- Tada je došla ponuda iz Kaiserslauterna. Nijemci su me pratili neko vrijeme u europskim utakmicama i poslali pozivnicu.
- Bilo je u nastupanju za Kaiserslautern dobrih i loših strana. Dobra je bila činjenica da sam igrao pred 40.000 razdraganih navijača. Zabio sam neke važne golove, poput onih Hansi iz Rostocka i Wolfsburgu. Loše su strane bile česti problemi s ozljedama i neigranje koje je iz njih proisteklo. Malo sam igrao kod Andreasa Brehmea, Erika Geretsa i Kurta Jare.
Na pitanje koji ga je od trenera u igračkoj karijeri najviše impresionirao, Bjelica kaže:
- Od svakog sam uzeo ponešto. Čovjek može puno naučiti čak i od najgorih trenera. Oni najbolji bili su Benito Floro, Luis Aragones, Erik Gerets i Kurt Jara. Najviše su mi se sviđali treninzi kod Erika Geretsa. To je bio vrh vrhova. Uživao sam svaki dan. Preostala trojica spomenutih bila su vrlo sposobna u kvalitetnom vođenju svojih momčadi.