Brdo pri Kranju prekrasna je lokacija na kojoj je svoju pripremnu bazu organizirao Nenad Bjelica. Hrvatski trener doveo je turski Trabzonspor u naše susjedstvo gdje će ostati do kraja ovog mjeseca. Nije se dao smesti kada smo razgovor otvorili na turskom...
– Sjajno nam je u Sloveniji, već razmišljamo kako ćemo rezervirati smještaj i za sljedeću sezonu.
Pričekajte malo, možda ćete u Hrvatsku na pripreme, u naš nogometni kamp?
– Slovenski nacionalni kamp lijep je i sa svim mogućim sadržajima. Dobro se tu osjećamo. Možda ćemo jednog dana na pripreme i u hrvatski kamp. No, ne vjerujem da će biti gotov za godinu dana. Takav kamp potreban je Hrvatskoj.
Na ovoj lokaciji boravile su velike face koje su obilježile modernu civilizaciju – Tito, papa Ivan Pavao II., Bill Clinton, George Bush, Margareth Tacher, engleska kraljica Elizabeta II... Niste ni vi slučajno, čini mi se, odabrali ovo posebno mjesto?
– (smijeh...) Tu su početkom devedesetih sastančili i predsjednici svih republika bivše države. Mnogo se važnih stvari ovdje događalo.
Sve je u Trabzonu iznad očekivanja
Kako napreduje učenje turskog?
– Jezik je jako težak, no volio bih ga naučiti. Imamo jako mnogo stranaca, 50 posto, imamo dva prevoditelja koji prevode engleski, francuski, španjolski, tako da nemam prevelike potrebe učiti turski po ubrzanom tečaju. Planiram biti dvije godine u Turskoj, učim polako pokoju riječ, nadam se da ću se uskoro moći sporazumijevati...
S Bjelicom su u stožeru i pomoćnici Nino Bule i Danijel Jumić, kondicijski trener Leo Sovina, analitičar Jasmin Osmanović, a Luka Bjelica zadužen je za mentalni trening.
– Sve je u Trabzonu iznad očekivanja. Vrhunski je to klub koji ima između 12 i 15 milijuna navijača u cijelom svijetu, dva milijuna samo u Istanbulu. U Trabzonu ljudi nemaju ništa osim nogometa. Taj im je klub iznad života. Svakodnevno osjećamo tu ljubav prema klubu. Bit će pritisak kad krene prvenstvo. No navikli smo na to. Ovo mi je već deveti klub. Kao trener i igrač još nisam radio u ovakvoj infrastrukturi. Nadam se da su pred nama uspješni dani...
Bjelica je i u Turskoj odlučio lobirati za hrvatske igrače. Koliko vam je bilo teško dovesti Mislava Oršića?
– Gotovo od prvog dana kontaktirao sam s Mislavom. Pregovori su trajali mjesec i pol. Trabzon mu je bio ozbiljna opcija s obzirom na situaciju u kakvoj se našao u Southamptonu. Mislav i njegov agent (Branko Hucika, nap. a.) uložili su veliki trud da se transfer ostvari. Pomogao nam je i Ivan Mance, sportski direktor Goztepespora koji ima istog vlasnika kao i Southampton. Prepustili smo Englezima i jednog našeg mladog igrača. Mislav zna da je došao u jedan od četiri najveća kluba u Turskoj. Financijske mogućnosti kluba nisu na razini Fenerbahčea, Galatasaraya ili Bešiktaša. Mi ne možemo dovoditi igrače kakve oni imaju. Zato idem na provjerenu varijantu igrača koje poznajem i koji će dati sve u svakoj utakmici.
Filip Benković druga je hrvatska akvizicija zbog koje se Bjelica odrekao stopera Marca Bartre, bivšeg igrača Barcelone.
– Bartra nije otišao zato što je loš igrač. Odigrao je lani jako dobro i dao je mnogo. No, mi smo u racionalizaciji troškova, a Bartrin je ugovor bio veliki teret za budžet kluba. Vjerujem da će nam Benković biti pojačanje i važan igrač. Znam ga još iz Dinama. Imao je dosta nezgoda tijekom karijere, no vratio se na ozbiljnu razinu.
Imate li dojam da Hrvati na međunarodnoj razini nedovoljno lobiraju za svoj igrački ili trenerski proizvod?
– To je individualno. Postoje klubovi koji jednostavno ne žele dovoditi naše igrače iako imaju hrvatskog trenera. U Trabzonu imam autonomiju dovesti igrače koje predložim upravi. Doveo sam jednog Španjolca i Grka. Možda bi to lobiranje moglo biti bolje. Imamo mi trenera koji se puno zalažu za naše igrače. Ne mislim da nismo dovoljno solidarni. Kada ponekad dobijem neku ponudu koja me ne zadovoljava, uvijek predložim neke naše trenere. Jer, uvijek ti se dobro vrati. Trebamo pomagati i širiti mrežu naših trenera. Ima nas sada jako mnogo, u saudijskoj ligi Jovićevića, Bilića, Režića, Kovač je u Wolfsburgu, Jurić u Torinu, Tudor će opet uzeti neki veliki klub, Zekić je u prvaku Albanije... Tu su i naši treneri u HNL-u, Jakirović, Bišćan, Tomas, Prosinečki... Svi oni imaju velik potencijal – kaže Bjelica.
Turski su mediji zadnjih tjedana dosta hrvatskih igrača "selili" u Trabzonspor.
– Mnogo je toga bilo bez ikakvih osnova. Spominjali su Luku Ivanušeca, čija je vrijednost 12 milijuna eura ili Marka Livaju koji ni pod koju cijenu ne bi napustio Hajduk u ovom trenutku. Trabzon to ne može platiti. U Hrvatskoj ima jako mnogo igrača zanimljivih Trabzonu, no ne možemo ih dovesti. Malo su se turski mediji zaigrali. Bilo je tu dosta lažnih informacija, ali nema smisla sve to demantirati. Nadam se da će doći još neki hrvatski igrač. Trebaju nam još dvije-tri pozicije.
Možete li nam otkriti koje još Hrvate želite?
– Ne bih sada o tome. Razgovori su u početnim fazama, a mnogo toga se mora dogovoriti.
Dakle, vaša upravljačka uloga slična je kao u Dinamu, odnosno u Osijeku?
– Imam malo veću autonomiju nego u Dinamu, a manju nego u Osijeku.
U svlačionici Trabzona zatekli ste veliko igračko ime – Mareka Hamšika.
– On je veliko ime zbog svega što je ostvario. U Napoliju je godinama bio nositelj igre. Vrlo je jednostavan i skroman, iako malo drukčije izgleda. Djeluje svoj. Jako nam je pomogao svojim ponašanjem i korektnim stavom. Htjeli smo da igra još godinu dana, no završio je karijeru i želi se posvetiti obitelji i poslovima. Ima trenersku akademiju u Slovačkoj, vinariju u Italiji, želi biti trener...
Kolika je financijska moć Trabzona?
– Prije godinu dana bili su prvaci s budžetom od 28 milijuna eura za plaće igrača. Prošlo ljeto mnogo su uložili i taj budžet otišao je na 42 milijuna, a osvojili su razočaravajuće šesto mjesto. Novac nije jamstvo uspjeha. Budžet mora biti oko 30 milijuna eura i s tim se može do prvog mjesta. Vjerujem da ćemo biti konkurentni jer će najveće momčadi imati najmanje osam utakmica više nego mi.
Čim se predsjednik bavi?
– Energija mu je glavni posao. Moćan je i živi u Istanbulu.
Cijela nogometna priča u Turskoj snažno je naslonjena na glavni grad?
– Osam je klubova iz Istanbula. Trabzon je najveći klub izvan glavnog grada i na koju god utakmicu dođemo, imamo nekoliko tisuća naših navijača.
Opet smo se dotaknuli nogometne infrastrukture u Turskoj i usporedili je s našom.
– Kada sam došao iz Poljske i kazao da su ispred nas 20 godina, smijali su mi se. Svi su ispred nas najmanje 20 godina. Igrali smo do sada na šest stadiona, ne zna se koji je ljepši. Naš je kapaciteta 40 tisuća navijača, u kampu su četiri pomoćna terena, a sve omladinske momčadi imaju svoje kampove. Trabzon ima četiri kampa sa svim popratnim sadržajima.
Navijačka strast glavni je sinonim za turski nogomet, plaši li vas možda taj pritisak kojemu ćete sigurno biti izloženi?
– To nas raduje. Trabzon na toj euforiji jedino i može do titule. Navijačka moć nosi i tako su uspjeli osvojiti naslov. Unatoč lošoj sezoni, bilo je u prosjeku 15 tisuća navijača na našem stadionu. Navijači nas zaustavljaju na autoputu. Naravno da su kritični, ali na svakoj zgradi u gradu vijore se klupske zastave.
S čim biste to usporedili, s Hajdukom možda?
– Hajduk, Marseille, Napoli... To je ta razina i sličan mentalitet. Znam kakvo je stanje u Splitu, ali i u Trabzonu je emocija sigurno takva, ako ne i snažnija.
U Trabzonu je bilo i samoubojstava zbog loših rezultata kluba. Ako to nije pritisak...
– Jedne godine u zadnjem kolu izgubili su naslov i nekoliko ljudi počinilo je suicid. Vjerujem da ćemo ljudima prirediti dosta razloga za veselje – ističe Bjelica.
Postoji jedna priča koju u Trabzonu nikada ne smijete negirati.
– U sezoni 2010.-2011. izgubili su naslov od Fenera, no kasnije je dokazano da je Fenerbahče u toj sezoni kupio 13 utakmica. Navijači Trabzona tu titulu smatraju svojom.
Unatoč ovakvim argumentima, negdje ste kazali da vam se takve okolnosti u Trabzonu čine lakšima nego u Hrvatskoj?
– Apsolutno. U Turskoj još ne razumijem što se priča ili piše. Dok sam u Hrvatskoj sve to apsorbirao, a takve stvari vam otežavaju fokus.
S obzirom na pritisak, sigurno su važni i mentalni treninzi koje priprema vaš sin Luka?
– Nemam baš nekakvo mišljenje o nekakvim kolektivnim psihološkim seansama. No, danas klubovi imaju više kondicijskih nego mentalnih trenera. Jer, nogomet se igra najprije glavom. On jako dobro čita ljude, odmah registrira kada i kako s nekim mora porazgovarati. Nisu to klasične seanse, već ležerni i spontani razgovori u kojima pokušava doznati što muči igrača ili ga sprečava da ostvari svoj maksimum. Uloge mentalnih trenera bit će sve važnije u nogometu. Za to je educiran, no pomaže nam i na terenu.
Kako doživljavate civilizacijske razlike?
– Radio sam u dosta zemalja i uvijek se morate adaptirati. Važno je obostrano poštovanje i onda nema problema.
Spominjali smo neke velike ličnosti na početku razgovora, no znate li koja je važna povijesna osoba rođena u Trabzonu?
– Ne znam na koga mislite....
VEZANI ČLANCI:
Nova struktura u Dinamu je drugačija
Na Sulejmana I. Veličanstvenog, osmanskog sultana koji je skončao pod Sigetom.
– (smijeh...) I u turskoj vladi pet-šest ministara je iz Trabzona, isto toliko i predsjednika klubova. Imaju dosta veliku snagu u Turskoj.
Eh, da ste gledali istoimenu tursku igranu seriju, lakše bi vam bilo naučiti turski.
– Zato vi tako dobro govorite turski – smije se Bjelica.
Nastavili smo u nešto ozbiljnijem tonu, pričom o Dinamu.
– Nova struktura u Dinamu možda se sada ponaša malo drukčije nego one prije, puno racionalnije. Možda ni financijske mogućnosti nisu kao prethodnih godina i ide se opreznije u svaki projekt. Igrače ne dovode tako lagano kao prije, oprezniji su. To je sve legitimno. Ljudi u klubu najbolje znaju kako održati klub na razini. U Igoru Bišćanu imaju sjajnog trenera, Dario Šimić ima nogometno iskustvo. Veliki je posao ispred njih. Vjerujem da će znati s Dinamom ostvariti uspjehe u Europi i u domaćoj ligi.
Zašto se onda možda malo previše podcjenjuje potencijal ove nove priče?
– Treba dati šansu projektu. Dinamo je prvak, slažu momčad za novu sezonu. Prije se ulagalo s više rizika što je mnogo donijelo Dinamu, no bio je to ples po tankoj žici. Klub je redovno igrao Europsku ligu, dvaput Ligu prvaka u pet godina. Treba poštovati to što novi ljudi žele raditi drukčije i treba im dati vremena - zaključio je Bjelica.
Nemoj ti nase igrace u tu tursiju gledaj sebe i to je to!