"Bjeličin stroj" pobjeđuje i sa slabijom igrom. To je malo zastrašujuće za konkurente

Nisu se prevarili oni koji su Osijek proglasili ozbiljnim konkurentom za naslov u Prvoj HNL i ove sezone. Činjenica da je momčad od dolaska Nenada Bjelice u klub osvojila više bodova nego inače nedodirljivi Dinamo u 35 susreta (82-79) već sama po sebi vam dovoljno govori. Iako je uvijek nezahvalno bilo što govoriti na samom startu prvenstva, razlika u ulasku u ovu sezonu od one prošle je itekako primjetna.

Dok je prošle sezone Osijek pod Ivicom Kuleševićem imao osam bodova zaostatka za Dinamom nakon samo tri kola, ove godine ima prednost od tri boda nakon dva kola i to definitivno ne možemo zanemariti kao podatak, jer Osijek je protekle sezone taman u konačnici izgubio bitku za naslov za tih osam bodova na koje Bjelica nije mogao utjecati jer je došao na funkciju uoči četvrtog kola.

Bilo je dovoljno 25 minuta

Nakon dva kola, dakle, Osijek i Rijeka jedini imaju puni plijen u dvije utakmice. Dinamu bježe tri boda, a Hajduku pet bodova. Kad malo pogledamo kako su Osječani ostvarili taj puni plijen, nisu bili pretjerano dojmljivi na Poljudu protiv Hajduka, pa čak ni u domaćoj pobjedi nad Šibenikom koja je izgledala puno uvjerljivije (3:0) nego li je to uistinu bila. Vjerojatno ste već čuli onu priču o odlikama velikih momčadi, da uspiju doći do tri boda čak i kad ne odigraju onoliko dobro koliko su htjeli. Ta priča bi se u ova prva dva kola definitivno mogla primijeniti i na Osijek jer su u jako kratkom vremenskom periodu postali ta velika momčad u hrvatskim okvirima.

U slučaju utakmice prvog kola sa Šibenikom Osijek je opasno visio kad je Deni Jurić izašao sam pred Ivicu Ivušića, a 30 sekundi nakon obrane osječkog vratara Mierez je na drugoj strani zabio i tako kaznio Šibenčane za promašaj. Protiv Hajduka su Osijekovi igrači, dojam je, samo dočekali taj pogodak bijelih i njihovo opuštanje te potpuno okrenuli utakmicu u svoju korist u posljednjih 25 minuta. Zabili su u prvoj akciji nakon vodstva Hajduka i zatim dovršili posao. Činjenica da još nismo vidjeli ni približno najbolje od onog što Osijek može ponuditi, a da nakon dva zahtjevna susreta ima šest bodova u džepu pomalo je i zastrašujuća za sve konkurente.

Svi su u nedjelju nakon utakmice protiv Hajduka govorili o lijepoj i motiviranoj igri domaćina s Poljuda, o sat vremena nogometne dominacije momčadi Jensa Gustafssona.

Sve je to istina, ali na kraju krajeva ne može značiti puno kad rezultat nije tu. Osijeku je 20 do 25 minuta bolje igre na terenu bilo dovoljno da s jednog jako teškog gostovanja, pred jednom jako glasnom publikom odnese tri boda i nastavi svoj put prema ultimativnom cilju – prvom naslovu prvaka Hrvatske u povijesti kluba. Jako je važno naglasiti i gledište Bjelice, ali i uprave kluba da osvajanje naslova je cilj, ali nije i imperativ.

Ta završnica utakmice natjerala je Bjelicu, ali i cijelu hrvatsku nogometnu javnost na nešto detaljniji pogled prema Osijekovoj klupi za pričuve koja je zapravo donijela prevagu u susretu u Splitu. Nakon što su s klupe pravu svježinu i potpuno novu dimenziju nogometa donijeli Hiroš, Pilj, Bočkaj, Jugović i Mance, i sam strateg priznaje da su mu iznad glave postavljeni upitnici po pitanju prve jedanaestorke momčadi iz grada na Dravi.

Sva petorica su dala puno

– Više od svega me raduju što nam igrači koji su ušli daju alternative za četvrtak. Sva petorica dala su puno momčadi i ozbiljna su opcija za četvrtak. Često ističemo da širina kadra može biti odlučujuća u borbi za prvenstvo i na tri polja – rekao je odmah po završetku utakmice u Splitu Bjelica.

Iako su Bočkaj i Pilj kao dokazana kvaliteta za HNL sudjelovali u odlučujućem pogotku, valja istaknuti Amera Hiroša, momka koji je s razlogom zavrijedio desetku na leđima svojeg dresa. I protiv Pogona i protiv Hajduka se njegovim ulaskom u igru dogodilo isto – Osijekovi izlasci u završnu trećinu postali su češći, opasniji i konkretniji. U obje utakmice 25-godišnji momak iz Sarajeva već je u prvim dodirima s loptom stvarao velike probleme suparničkim obranama. Došao je na mala vrata iz kakanjske Mladosti, a mogao bi biti ona prava desetka koja u Osijekovoj igri s tri “box-to-box” veznjaka često nedostaje.

Da ukratko sumiramo, Osijek ima širinu, igru na rezultat i jasnu strukturu. Sigurno su ozbiljan kandidat za vrh Prve HNL.