Blanka: Blanka iz prošlosti moj je najveći protivnik

Nova godina ne znači mi mnogo. Ona nije prekretnica ni vrijeme novih odluka. Možda je to samo dobar trenutak za osvrt preko ramena, pauzu koju ćemo svi uzeti da minutu prije ponoći na brzinu zaključimo jesmo li ove godine zaslužili poklon ispod bora. Neće on biti ništa materijalno, već pomisao s kojom ćemo se probuditi sljedeći dan. Nadahnuće ili jad...

Jedna sam od onih koji čašu uvijek vide napola praznu. Nažalost. Ili možda ne? Taj pesimizam tjera me da glavu uvijek održim iznad vode, a osjetila izoštrena u svakom trenutku. Zato se neću zaletjeti i proglasiti proteklu godinu potpuno uspješnom, kad znam da je uvijek moglo bolje. Dat ću joj prolaznu ocjenu, jer nisam ni u jednom trenutku podbacila. Možda je ovo čak moja najbolja godina do sada...

Da li bih radije da na mojoj polici visi zlatna umjesto srebrne medalje? Naravno! Da li žalim za načinom na koji su se stvari odvile te sparne večeri u Pekingu? Ne! Priznajem, ponekad sanjam cijeli scenarij, izgleda da u podsvijesti još uvijek boli propuštena prilika. No, pomirila sam se s tim da će boljeti cijeli život. Ili možda do onog puta kad se dogodi savršen skok u savršenom trenutku. Protekla godina mi to nije donijela. Međutim, “poraz” na Olimpijskim igrama učinio je za mene puno više od svih onih pobjeda u nizu. Donio je spoznaju. Ne mogu je staviti na papir, ona samo jest i s njom je život sada puno lakši.

Svjesnija sam svoje ranjivosti i nesavršenosti, a time moja borba dobiva drugačije značenje. Poznajem osobu u ogledalu, svaku njezinu manu i kvalitetu, mogu joj priznati sve najcrnje misli i to je u redu. Znam što me čeka i što mogu od nje očekivati. S otvorenim kartama, igra je puno lakša.

Pokušat ću nadmašiti 2007. Blanka iz prošlosti uvijek je moj najljući protivnik.

Postoji jedna mudra izreka. Govori o tome kako smo previše opterećeni mišlju o stizanju na vrh, da zaboravljamo uživati u samom putovanju. Nadam se da nikad neću dosegnuti taj vrh, da nikad neću osjetiti kako sam došla do kraja. I onda kad mu se približim, vidjeti ću mnoge druge planine oko sebe, još više i zahtjevnije i znat ću da sam još uvijek sasvim mala i nebitna. Zato se nemojmo zavaravati da možemo promijeniti svijet. Imamo moć utjecati samo na nas same, i ako ne damo maksimum u tom nastojanju, bacamo u vodu sve talente koje nam je Bog dao. Sretna Nova!