Bila je to slika na koju smo navikli u splitskoj zračnoj luci. Blankina tvornica medalja ne prestaje s radom, dapače pojačava, sada je donijela naslov europske prvakinje. Cvijeće od Grada, HOO-a, mama Venera, braća, pedesetak najbližih... Blanki Vlašić valjda je sve to nekako uobičajeno.
– Osjećaji su još uvijek prekrasni, nisam spavala cijelu noć. Pobjeda nije bila laka, niti je izborena u idealnim uvjetima. A i stanje u kojem sam došla u Barcelonu nije bilo idealno. Zato je ta pobjeda veliki melem. Sebi sam dokazala da mogu, to mi je bilo najvažnije, da ne ispadnem gubitnik – kazala je Blanka.
Neću ništa osim zlata
Kada je rušila letvicu na 195 i 197 cm, proživljavala je pravu dramu.
– Već sam mislila da je gotovo. Tada sam pomislila da neću osvojiti nijednu medalju. To vam je strašno kad zrno sumnje počne bujati. Ono buja, buja, poprimilo je to zrno strašne razmjere tijekom natjecanja. Na 201 sam pomislila: "Ovo ti je jedina prilika koju ćeš imati za pobjedu. Ili sad ili je nećeš imati". Umrla sam od straha, ali dobro je. Uh, da mi je bilo pobjeći usred natjecanja. Trema me dugo držala, kao nikada do sada. Strašno teško natjecanje, osim pobjedničkog kruga, ne bih htjela da mi se ikad više ponovi – prepričala je kako je doživjela natjecanje u Barceloni.
Ima mnogo zlata, nedostaje joj samo olimpijsko.
– Ništa mi ne nedostaje, doći će sve – smireno će.
Najdraži naslov?
– Vis na europskoj i svjetskoj razini su nijanse. Nisam pravila velike razlike između europskog i svjetskog. Ali, ako mogu birati koji mi je naslov najdraži, onda biram onaj iz Berlina. S obzirom na to da sam prije tri tjedna bila uvjerena da neću ni ići u Barcelonu, ova pobjeda mi je jedna od najslađih – objasnila je Blanka.
Rukovanje s Hellebaut
U trenutku pobjede kao da je eksplodirala, emocije su se izlijevale u potocima.
– Jesu, izašle su. A moglo je izaći i još toga. Bila sam naoko mirna, ali svašta sam proživljavala uoči Barcelone. Možda sam čak bila u motivacijskoj krizi, koja mi dolazi svake dvije godine. Nije ni čudo, jer svako natjecanje intenzivno proživljavam – rekla je Blanka.
U Barceloni se ipak rukovala s Tiom Hellebaut.
– Rukovale smo se na zagrijavanju. Kad smo imale probne skokove, pustila me ispred sebe. Prišla sam joj i pružila ruku, nisam željela ući u natjecanje ni s jednim negativnim osjećajem. Ne da mi se nekomu zamjerati predugo, ispred nekoga spuštati glavu. Ona cijelo vrijeme spušta glavu – zaključila je hrvatska sportska heroina.
Već u petak skače u Stockholmu, pa ide dalje, sve do Zagreba i Splita.
Neprospavana noć posle skakanja sa Nikolom dovela Blanku do Splita..