Blanka Vlašić zbog svoje upornosti zaslužila je zlatnu medalju. Već je nekoliko godina muči ozljeda pete, ali i ne pomišlja na prestanak sportske karijere. Štoviše, priprema se za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine, a dva mjeseca nakon Igara proslavit će 37. rođendan.
– Ako me pitate kako sam, onda odgovaram dobro. Mislim na općenito zdravstveno stanje. Treniram li? Treniram. Boli li me? Boli. Eto, to je nekakav kratki rezime onoga što je sad aktualno – istaknula je Blanka koja je zadnji put na jednom velikom natjecanju nastupila 2016. kada je na olimpijskim igrama u Riju osvojila brončanu medalju.
– Na te Igre otišla sam svjesno jer sam znala, ako nešto krene po zlu, karijera će mi zauvijek biti gotova. Da se razumijemo, u Rio sam išla ozlijeđena. Daleko od toga da je sve bilo idealno. Na kraju je brončana medalja bila nagrada za sve moje muke koje sam tamo preživjela. Pripreme su bile bremenite, ispresijecane rehabilitacijskim tretmanima. Sam odlazak u Rio za mene je čudo, jer sam bila operirana u istoj godini kada su i Olimpijske igre – istaknula je jedna od naših najuspješnijih atletičarki svih vremena.
Nakon povratka iz Rija svi su očekivali da su to bile njezine posljednje Igre.
– A ne. Nastup u Tokiju je ono što mi je sad stalno u mislima – istaknula je odmah na aerodromu po povratku iz Brazila, a isto razmišlja i danas.
– Ne mogu sa sigurnošću reći da ću nastupiti ove sezone na Svjetskom prvenstvu u Dohi, ali Tokio mi neće “pobjeći” – kaže danas.
Kako ste vidjeli brončanu medalju u Riju?
Ne želim s pozivnicom na SP
– Znam da je ovo čisti i nezasluženi Božji dar. Cilj mojih molitvi Bogu u Riju nije bila medalja nego sam se molila za hrabrost, snagu i da izdržim jako teške okolnosti. Puno više na ovu brončanu medalju gledam kao na značku i čast i nekakav orden koji je dobio vojnik koji se vratio s bojišta – istaknula je.
Je li ipak moguće da vas vidimo na zaletištu ove sezone?
– To još ne znam. U prvom dijelu sezone na otvorenome neću sigurno nastupiti. Sad, hoću li se uspjeti pripremiti za neki miting prije SP-a i skočiti normu koja nije mala, pokazat će vrijeme. Mislim da je norma negdje oko 1,96-1,97 metara – istaknula je.
Možda možete na Svjetsko prvenstvo s pozivnicom?
– Mislim da je to nemoguće. Jednom sam tražila pozivnicu, mislim za Svjetsko prvenstvo u Londonu 2017. godine pa je nisam dobila. A ne bi bilo u redu da ja tražim pozivnicu dok se ostale visašice moraju mučiti za normu – rekla je Blanka.
Njezina sportska karijera zaista je impresivna. Bila je dvaput svjetska prvakinja na otvorenome (2007. i 2009.), dvaput svjetska prvakinja u dvorani (2008. i 2010.), europska prvakinja (2010.). Triput je pobjeđivala na Svjetskom kupu, ima zlato s Mediteranskih igara (2001.), osvojila je Kup kontinenata, bila je pobjednica Zlatne lige. I na kraju ima dvije olimpijske medalje, srebro iz Pekinga i broncu iz Rija. Teška ozljeda iz 2013. zaustavila je njezinu blistavu karijeru premda je ozlijeđena, uz bolove, uspjela osvojiti još dvije medalje – srebro na Svjetskom prvenstvu 2015. i broncu na Igrama 2016. godine.
– Iskreno, ne razbijam glavu time što bi bilo da se ta ozljeda nije dogodila. Za sve što se u životu dogodi postoje razlozi. Nema više stresa. Treniram iz gušta, treniram onoliko koliko mogu, ne idem više preko granice boli. Polako se educiram o nekim drugim stvarima. I da, lagala bih kada bih rekla da već polako ne razmišljam o tome da jednog dana imam obitelj – istaknula je Blanka.
Kraj sportske karijere očigledno zbog Tokija ne dolazi u obzir?
– Tko kaže da neću nastupati i nakon Tokija. Tko zna što je još sve zapisano u knjigama za mene. Kada jednom dođe kraj, vjerojatno ću ostati u atletici, na ovaj ili onaj način – kaže Blanka.
Malo je sportaša na tako vrhunskom nivou, koji su nastupili na pet Olimpijada?
– Uh, kad se sjetim da sam na prvim Igrama bila 2000. godine u Sydneyu, kada sam imala 17 godina. Žao mi je što sam propustila Igre u Londonu 2012. godine. Sjećam se da sam stalno odgađala odluku da otkažem London nadajući se čudu. Da se nije dogodila infekcija koja me vratila na početak, vjerojatno bih uspjela potpuno sanirati ozljedu i pripremiti se za nastup na Igrama – istaknula je Blanka.
Prošle godine bili ste dvaput u Americi?
– Da, održala sam neka predavanja na sveučilištu Virginija. Oni imaju vrlo jak atletski program. Puno sam razgovarala s trenerima, sportašicama, pomagala sam skakačima u usavršavanju tehnike, održala motivacijske govore… Oni imaju i jak odsjek “Faith & sport”, jako ih zanimaju moja razmišljanja o vjeri. Posebno su me oduševila druženja s tamošnjom djecom kojima sam odgovarala na razna pitanja. Bilo me malo strah kako ću se snaći u odgovorima, ali ispalo je sjajno. S lakoćom sam rješavala sve njihove probleme, a istovremeno sam se prisjetila kako sam i sama u mladosti imala ista ta pitanja, a nisam dobivala odgovore – istaknula je Blanka.
Je li to što ste radili u Americi zapravo ono čime se želite baviti nakon završetka sportske karijere?
– Mene ne zanima raditi nešto samo da bih preživjela od toga, želim da me to što radim u potpunosti motivira i ispuni kao što me motivirao i ispunjavao sport. Po prirodi sam znatiželjna, to me zanima i sigurno je da ću započeti ozbiljno izrađivati programe, ponuditi ih sveučilištima koja ih žele, a onda i šire. Sviđa mi se opcija da mogu živjeti u Splitu i odraditi nekoliko turneja po svijetu, jer cijeli svijet je tržište za ovakve stvari. Želim pomoći svojim iskustvom, da sportaši pametno treniraju, da kroz stresnu karijeru, a većinom su takve za vrhunske sportaše, ostanu prizemni, da ostanu ljudi, da ih to ne slama, da nauče balansirati između života i karijere, da izbjegnu ozljede – rekla je Blanka.
Nada ne košta ništa
O rušenju svjetskog rekorda zasigurno više ne razmišlja. U njezinim godinama i s ovakvom ozljedom gotovo je nemoguće preskočiti 2,09 metara, koliki je rekord Stefke Kostadinove iz 1987. godine. Kad smo već kod bugarske visašice, ona je u 31. godini osvojila zlatnu olimpijsku medalju.
– Naravno da bih voljela skočiti rekord, sportašica sam i takva ću ostati zauvijek. Nada ne košta ništa, zašto bih ja sebe lišila nade – istaknula je.
Njezin skok iz Zagreba iz 2009. godine preko 2,08 metara drugi je skok svih vremena u povijesti.
– Već dugo osjećam da imam visoki skok u nogama. Čak i viši od ovih 208. Htjela sam se najprije oprobati na toj visini jer sam znala da imam dovoljno svježine za još tri napada na svjetski rekord. Drago mi je što sam baš pred zagrebačkom publikom preskočila rekord sezone, ali zaista osjećam da me u budućnosti čekaju još veći uspjesi – rekla je tada nakon zagrebačkog nastupa Blanka.
A kako danas Blanka gleda na svoju budućnost?
– Kratko ću reći da je još puno života ispred mene – istaknula je.
Blanka je jedna u nizu vrhunskih sportaša koji su doživjeli preobraćenje. Svoju je životnu priču ispričala na vanjskom oltaru iza crkve sv. Jakova mladima iz 72 zemlje svijeta.
– Brat mi je pričao o svom obraćenju i o Bogu. Krenuli smo prema autima i tamo, na tom pustom parkiralištu, za vrijeme njegova monologa dogodilo se moje obraćenje. To je bio dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život. I mene cijelu iz korijena. Ubrzo sam isplakala svoj prijašnji život. Otišla sam prvi put u crkvu na misu, ispovjedila se i pričestila – zaključila je Blanka.
>> Pogledajte Zlatka Dalića na korizmenoj tribini
Naći Istinu je bit života a Blanka uspjeva.Ostali živite u laži vaših trulih ega i pokvarenih želja ali samo do vremena odlaska.