S nemalim su ushitom blizanke Jurković proslavile svoju prvu, vjerujemo ne i posljednju, pobjedu u Svjetskom kupu. To što zbog pandemijskih okolnosti u Zagreb nije stigla najjača moguća konkurencija Ivana i Josipa iskoristile su za utvrđivanje samopuzdanja tako potrebno uoči skorašnje olimpijske kvalifikacijske regate u Luzernu.
Nakon pobjede ispred češkog i francuskog dvojca bez kormilara, Josipa je prva uzela riječ:
- Nama je ovaj osjećaj neprocjenjiv. Naš san, da nastupimo u svojoj zemlji u nekoj važnoj međunarodnoj utrci, se ostvario. A sanjale smo to od kada smo počele veslati, dakle već 11 godina, i sada nam se u mladim godinama i ostvarimo. Uz to smo još i dokazale da možemo konkurirati jakim posadama.
Tada je Josipa prepustila riječ sestri blizanki Ivani:
- Ako Bog da, nadam se da ćemo jednog dana biti uz Sinkoviće, rame uz rame, da za dvije-tri godine budemo imalo kao oni.
Iskoristila je priliku Ivana i za jedan osobni pozdrav:
- Mama je tu, a otac je pomorac pa je na Karibima. Hvala ti na podršci tata i kako ti kažeš "Sparta!!".
Izgovorile su to seke uglas, zacijelo kao aluziju na film "Sparta" ali i spartanski rad bez kojeg nema uspjeha u sportu pa tako niti ima ostvarenja olimpijskih želja.
- Za dva tjedna nas u Luzernu čekaju olimpijske kvalifikacije. Držite nam fige, da ispišemo povijest i postanemo prva hrvatska ženska posada na Olimpijskim igrama.
A za tako što će trebati i pristup kakav od njih traži njihov trener Aleksandar Vukojičić kojeg je Josipa doslovce citirala:
- Ovu smo utrku vozile maksimalno, da ne budem prosta, kao što je naš trener kazao "idemo do jaja". Pokazale smo što znamo.
Među konkurenticama u Luzernu bit će i, u Zagrebu pobijeđene, Čehinje i Francuskinje. Nažalost, u Švicarskoj neće biti ovakvog navijanja kao u Zagrebu. Naime, premda im nije bilo dozvoljeno biti na tribinama, navijači su se rasporedili po stazi i bodrili cure cijelo vrijeme.
- Publika nas je motivirala da damo više i kada se činilo da više ne možemo, a ti ljudi su nam dosta pomogli i u finišu - zaključile su uglas sestre Jurković.
Cestitam