- Ako se Vlatko Marković, odnosno Zdravko Mamić povuče iz Hrvatskog nogometnog saveza, a kandidat za predsjednika bude Zvonimir Boban, istog ću trena odustati i neću se više kandidirati za čelno mjesto u Rusanovoj 13 - rekao je u Togonalovu trećem Dnevniku gubitnik prosinačkih izbora Igor Štimac.
Bila je to Štimčeva izjava za narodne mase, koje su, ako ih se baš pita, sklone ideji da Zvonimir Boban zasjedne u predsjedničku fotelju u Rusanovoj 13. Privatno i onako duboko intimno Igor Štimac o Zvonimiru Bobanu misli sljedeće: "Zvone je bio veliki igrač, autoritet koji se poštovao, ali Zvone nije "fighter". Pa ne može se vječno čekati neka druga vremena ili neki najbolji trenutak. Nitko pred njega neće odmotati crveni tepih".
Štimac se ne bi maknuo
Štimac poštuje Bobana, ali tu otprilike završava Igorovo divljenje prema Zvoni. Da ga ipak nikada nije doživljavao kao autoritet, otkrit će jedan detalj. Tijekom nogometnog Eura u Engleskoj 1996. godine Boban je bio kapetan vatrenih, no to nije smetalo Štimcu da brutalno verbalno vrijeđajući izbaci iz autobusa starijeg kolegu iz SN Branka Stipkovića nakon što je napisao neke glagole koji nisu sjeli Štimcu. Zapravo, Štimac je oduvijek potajno želio biti lider vatrenih, no Ćiro Blažević, posebno pod Tuđmanovom zaštitom, bio je autoritet koji je volio Zvonimira Bobana.
Štimac se dakle nikada ne bi maknuo Zvoni, jer je previše tašt, a i uvjeren je da može voditi HNS. I doista je bio posve blizu ostvarenja svog sna, no nedostajao mu je taj jedan jedini glas za pobjedu. Bio je spreman upustiti se, a dobrim djelom i sam je kreirao jednu prilično neuljudnu borbu za najprestižniju sportsku funkciju u državi. Predizborna kampanja za predsjednika RH Ive Josipovića i Milana Bandića na prijelazu 2009. u 2010. godinu, u kojoj su se također "udaralo ispod pojasa", bila je samo blaga kamilica prema borbi Marković, pardon Mamić - Štimac. Često sam tijekom te četiri godine u ovoj rubrici kritizirao rad Vlatka Markovića i Zorislava Srebrića. Svi će reći da su danas obojica "ishlapila", ali puno je važnije podsjetiti da u dvanaest godina vođenja HNS-a za razvoj nogometa nisu učinili ništa, dopustivši da se HNL pretvori u jedno kriminalno natjecanje. Po kvaliteti, ali i po mnogim uglavnom nerazjašnjenim aferama. Skrivali su se samo iza uspjeha reprezentacije, a svoje mandate "kupovali" su u županijskim središtima jeftinim trikovima i brojnim protuuslugama. A kod nas je nacionalni sport biti potkupljiv.
Znajući koga Štimac ima s druge strane, bivši reprezentativni stoper i te kako je "uklizavao". U kampanju je ušao na sličan način kao i njegov protukandidat: obećavao je delegatima sve i svašta samo s jednim ciljem - da se domogne vlasti. Istina, imao je bolji program od Markovića, ali se na njemu nije do kraja bazirao. Odlučio je da ima izglede u toj "ho-ruk" borbi u kojoj je dobar dio skupština županijskih nogometnih saveza protekao u svađama, previranjima, a neke su se sazivale više puta. Na kraju nitko ne zna jesu li svi legitimni delegati odlučili o predsjedniku u najsramotnijoj skupštini u povijesti HNS-a.
Zvone je veliki potencijal
Ako Štimac ima dokaze, neka ih preda pravosudnim tijelima, a oni bi morali dati svoj sud je li sve čisto i je li Vlatko Marković doista legitimni predsjednik. Nažalost, Štimac sada kuka, a da je tog nesretnog petka, 17. prosinca, on pobijedio, sigurno se ne bi bunio.
Prije gotovo dvije godine u intervjuu za Večernjakov Obzor Zvonimir Boban oštro je osudio rad vrha hrvatske politike i vodeće ljude u crkvi. Sve se to dogodilo nakon što je na Markovu trgu razgovarao s premijerom Ivom Sanaderom o budućnosti hrvatskog nogometa, ali i sporta uopće. Njihove se vizije nisu poklapale, a zbog čega je tako, nešto nam je jasnije danas. Zvonimir Boban nedvojbeno je potencijal, kojeg vidim i kod Ivice Kostelića kada je riječ o vođenju hrvatskog sporta tijekom sljedećih godina. Potencijal imaju zbog toga jer završavaju fakultete, a karakterno su kvalitetni, moralni.
No, čemu se svi mi obični smrtnici, pa i spomenuti dvojac zapravo možemo nadati i očekivati u zemlji u kojoj je bivši premijer "iza brave", a tereti ga se za brojne privredne malverzacije, od kojih su samo privilegirani, a prije svega njegova obitelj, imali izravne koristi. Posljednji u nizu skandala počeo je Večernji list otkrivati proteklog tjedna. Kako se klupko oko Ive Sanadera počelo do kraja odmotavati, otkriveno je da je velika nacionalna ikona Marko Perković Thompson "promukao" 2007. godine. Naime, izgubio je dobar glas nakon što je prema riječima rizničara HDZ-a Barišića primio pola milijuna eura te to vrlo brzo pretvorio u unosne nekretnine. Što je sljedeće? Nažalost, ničem se dobrom niti u državi, pa tako ni u sportu u dogledno vrijeme ne možemo nadati.
Štimac je kirurški precizan: Potjerati Mamića i Saveza i dovesti Zvonu Bobana! Jasno da se Boban ni u ludilu neće uvaliti u kaljužu u kojoj caruje Z.Mamić, osoba toliko negativna da vjerojatno nikad u povijesti nije takva postojala.