Boban: Junaci su bili u ratu, napad na policajca bio je izraz bunta

Zvonimir Boban dao je intervju za katalonski dnevnik Sport. Razgovarao je s novinarima o svemu, ali posebno zanimljiv bio je dio u kojem se govorilo o raspadu Jugoslavije i njegovom napadu na policajca na utakmici Dinama i Zvezde 13.svibnja 1990.

Bili ste dio mlade jugoslavenske reprezentacije koja je u Čileu 1987. postala svjetski prvak. Kakve uspomene nosite na taj događaj?

 - Vrlo lijepe. Bili smo skupina prijatelja i imali smo sjajne igrače poput Prosinečkog, Mijatovića, Savičevića, Šukera..

 Tada ste branili boje Jugoslavije...

 - Da, igrao sam pošteno i respektirao dres reprezentacije. Ali, Jugoslavija mi nikad nije mogla biti u srcu poput Hrvatske. Davao sam sve od sebe zbog suigrača, a ne zbog Jugoslavije.

Isto je bilo i s Draženom Petrovićem?

- Dražen mi je bio uzor i prijatelj. Kartali smo, izlazili van zajedno. Imali smo vrlo dobar odnos.

Udarili ste jugoslavenskog policajca u svibnju 1990. na utakmici Dinamo - Crvena zvezda. Biste li to ponovili?

- Apsolutno. Ali, nisam bio sam. Bio sam kapetan Dinama i zato se toliko pričalo o tome. No, i drugi mladi idealisti su radili isto.

 Učinili ste to zbog idealizma?

- Zbog idealizma. I zato što je policija tukla naše navijače. Delije su doslovno uništavale stadion i njima nisu napravili ništa. Tada sam vidio kako policajac tuče mladog dečka i reagirao sam. I ponosan sam na to.

 Jeste li se osjećali kao hrvatski vojnik?

 Nisam ni hrvatski vojnik ni junak, nego normalna osoba. Junaci su išli u rat. Mi smo bili samo buntovnici.

 Zašto vam je hrvatsko pitanje bilo toliko važno?

 - Zato što smo htjeli slobodu, željeli smo vlastitu državu. Zato što svaka osoba mora imati mogućnost slobodno se izražavati. S demokracijom smo dobili sve to, a sretan sam i što se odnosi između Hrvatske i Srbije poboljšavaju.

Najbolji primjer ste vi i Savičević?

- Ma gledajte, on i ja smo uvijek bili prijetelji, braća. To što su naši narodi proživljavali, sasvim je druga stvar. Ako ne mogu razdvojiti ta dva aspekta, to bi značilo da nemam ljudskosti u sebi.