Bobev: Dopinga ima tamo gdje ga pronađu, ali ne kod nas

Došao je na dvije godine, a ostao u Hrvatskoj 18 godina. I još je tu, na našu veliku radost. Dimitar Bobev, kojega sad već mnogi zovu kovačem odličja, rođen je 6. siječnja 1958. godine u Samakovu, nedaleko od Sofije, u Bugarskoj. S osam godina počeo je plivati (prsno), no kad je shvatio da kao plivač neće postići velike rezultate, godine 1981. odlučio se za trenerski poziv i ubrzo dogurao do trenera bugarske plivačke reprezentacije. No, kako nije bio zadovoljan odnosima u savezu, godine 1990. prihvatio je poziv riječkog Primorja i preselio se na Kvarner.

Jeste li ikad požalili što ste došli u Hrvatsku?

- Ne, nikad. U Rijeci su me odlično primili i zato sam i ostao dulje nego što sam planirao. Odgovara mi ambijent primorskoga grada, pa mi je lijepo i u Dubrovniku, gdje sam od 1. rujna ove godine.

Kažu da ste dan prije početka EP-a u Rijeci otišli u ribolov. Je li to strast ili način opuštanja?

- Imam malu barku od četiri i pol metara, pa u slobodno vrijeme rado odlazim na more. No, ovaj put otišao sam da se malo smirim. Bio sam jako napet, puno je toga bilo na kocki.

Jeste li očekivali da će vaša štićenica Sanja Jovanović, za kojom ste pošli i u Dubrovnik, u Rijeci osvojiti dvije zlatne medalje, uz svjetski i europski rekord?

- Očekivao sam da će postići rezultate koje je postigla, ali nisam mogao znati hoće li to biti dovoljno za zlatnu medalju. Jer to puno ovisi i o tome kako će plivati suparnice. Osim Sanje, na 100 metara leđno i Zubkova je plivala brže od europskog rekorda. To se moglo i očekivati, ove je godine prvenstvo u Rijeci bilo špica sezone i svi su došli maksimalno pripremljeni. Nije bilo kalkuliranja kao u prethodne dvije godine kad su se izmjenjivala natjecanja u malom i velikom bazenu. Sada su se svi pripremali za mali bazen i Rijeku, jer je sljedeće veliko natjecanje u velikom bazenu tek na SP-u u Rimu.

Nakon OI u Pekingu Sanja je izjavila da se najbolje plivačice očito dopingiraju. Netko bi sad i nju mogao optužiti za doping?

- Nisam čuo da je to Sanja rekla. A ako je i rekla nešto slično, ta je izjava očito izvađena iz konteksta. Dopinga ima tamo gdje se pronađe. Svi ostali su nevini. A što se naših plivača, pa i Sanje tiče, mi nemamo ni novca ni laboratorija koji bi nam takvo što omogućio. Drago mi je da je i Strahija skinuo sve sumnje sa sebe jer smo od početka znali da ništa nije uzimao.

- A koliko pomažu svi ti plivački kostimi koji se u posljednje vrijeme lansiraju?

- Kostimi očito utječu na rezultat. No, ako plivač nije spreman ni kostim mu ne može pomoći. Ipak, sve to treba regulirati i zato je prijedlog europskih trenera da se mogu koristiti samo oni kostimi koji su dostupni svima najmanje godinu dana prije početka nekog velikog natjecanja.

- Vjerojatno ima trenutaka kada se Sanji i ne da raditi. Kako je motivirate?

- Kad dođe u krizu, razgovaramo, ali to se rijetko događa. Sanja je velika profesionalka i spremna je na velika odricanja. Bilo joj je teško nakon neuspjeha u Pekingu, malo je izgubila na samopouzdanju, ali nakon toga odlučila je krenuti dalje i dati maksimum. Već 15 mjeseci radi gotovo bez prekida, nastupila je na pet velikih natjecanja, a u Rijeci je bila i pod posebnim pritiskom zbog domaće publike. To govori da je sazrela, iako je još mlada.

- Nakon svega, za plivačke škole čeka se u redovima.

- Drago mi je da je tako. To pokazuje da se u plivanju u proteklih 15 godina dobro radilo.