Za razliku od hrvatskih košarkaša, mnogi argentinski igrači kroz miks zonu su projurili glavom bez obzira. Bio je to znak da su teško podnijeli poraz od Hrvatske, da taj ishod doživljavaju kao kiks.
Je li to i Hrvatima izgledalo kao iznenađenje, pitali smo Bojana Bogdanovića, igrača s najviše provedenih minuta u igri (37)?
- To je naša kvaliteta, nije to nikakav podvig. No, nije ni lako pobijediti momčad s nekoliko velikih zvijezda.
Je li vas naljutila vaša izvedba protiv Filipina?
- Nije nas toliko naljutila, ali je u nama nešto probudila. Imamo pet dvoznamenkastih, što govori i o timskom duhu.
A o timskoj slozi govorio je i Luka Žorić, borac iz reketa.
- Napadački smo odigrali odlično, no obrambeno možemo puno bolje. Ipak, odgovorili smo na tučnjavu Argentinaca, a oni su možda i najprljavija momčad, ona koja najviše tuče. Vjerujem da ćemo iz dana u dan rasti, kao što smo rasli u Sloveniji.
To je govorio Luka Žorić, a tome rastu se nada i hrvatski izbornik Jasmin Repeša, koji ističe:
- S ovakvom obranom ne možemo daleko, možemo samo do onog očekivanog. No, mi nismo došli po očekivano, želimo više.
Na tom putu prva sljedeća prepreka jest Senegal koji je iznenadio Portoriko (82:75). Na konstataciju da ne znamo puno o "afričkim lavovima", Repeša će kazati:
- Ne znam ni ja puno. Znam da imaju problem u organizaciji igre i da ćemo morati raditi pritisak na igrača s loptom, ali i udaljiti vanjsku liniju što dalje. Oni su atlete dugih ruku, imaju po utakmici 20 napadačkih skokova i morat ćemo se od toga zaštiti.
>> Šariću izbijeno šest zubnih implantata, ali se vratio na parket
Prvi puta, nakon Draženove ekipe iz devedestih, mogu reći da imamo repku za velike stvari...prvvi puta...i zato moje čestitke čelništvu Saveza sa gosp.. Radićem i gosp. Drakšićemm što su pametnom diplomacijom i vizijom, u provom redu uspjeli Jaska zadržati u repki, jer bez lažne skromnosti, ova kompozicija repke je njegovo djelo, još od onih ljetnih kvalifikacija za prošli euro, di smo umaloo osvojili medalju...u međuvremenu svi su oni postalil velka, velka sporska klapa koja je svjesnada može i mora bez obzira ko bio s druge strane....pobjeda protiv Zemlje Srebrene ili Srebrovine kako god nazvali je uistinu veličanstvena, velika...jer igrati protiv kompletne hispanjloske zavjere, popušit teške batine (Lafayette - neurologija, Šarić - ortodont) nije mala stvar, i sačuvati živce i vjeru u pobjedu je nešto nestvarno, zaista....pa i onda kad su nas "ubijali" nemogućim tricama sa devet metara...bravo, bravo, bravo...Jasko i družina samo naprijed dalje, uz vas smo sto posto, drhtimo, nadamo se i veslimo se neizmjerno....košarka se konačno vratila na staze slave, a to posve zaslužuje...ima strašnog potencijala kao organizacija kao nikad dosada....zato mi se neke organizacione poteškoće, recimo na razini Cibone, čine koa trice i kučine s obzirom na pozitivnu energiju koja struji u košarci...zato Aco daj sve od sebe da Cibona preživi, saživi i oživi ako ništa ono, a ono radi energije koja struji u košarci...Aco vidit ćeš doći ćemo u dvorarnu da podržimo Cibose i te kako.....samo ti sačuvaj klub i budi menadžer kluba ako oćeš slijedećih sto godina...