Prilično emotivan bio je istup najboljeg strijelca naše košarkaške reprezentacije Bojana Bogdanovića (28 koševa) nakon debakla u osmini finala Eurobasketa protiv Rusa (78:101). Bojan je došao s pitanjem "jesu li ostali dali izjave", a onda je počeo govoriti prilično uznemirena glasa:
– Dogodilo se da nismo imali htijenja, volje, želje. Nismo pokazali da imamo ponos. Iz godine u godinu padamo na istim stvarima. To nije taktika, to nisu promašeni i pogođeni šutevi, nego želja i ponos. Mi očito nemamo ponosa i krvi u sebi. Kada u eliminacijskoj utakmici primiš 100 koševa i ne napraviš ni jedan jaki prekršaj, onda to dovoljno govori o nama.
S obzirom na to da je u reprezentaciji od 2010., možda bi mogao reći zašto je tome tako.
– I ja se pitam iz godine u godinu, iz dana u dan. Svako ljeto dolazim s nadom da ćemo to promijeniti, palimo se, a vi novinari nas dižete više no što treba, pravite od nas igrače koji to nismo. Mi, očito, nemamo kvalitetu. Sram me je reći, no nažalost je tako.
Je li našu reprezentaciju možda "pojeo" pritisak takozvanog "Dana D" kakvim je označen taj 10. rujna, dan prve eliminacijske utakmice na ovom prvenstvu?
– Ne vjerujem u to. Odigrali smo svi mnogo ovakvih utakmica i gotovo sve smo ih izgubili. Ne vjerujem da je pritisak bio razlog. On se može osjetiti kada promašite šut, kada vam se skrati ruka, no pritisak vas ne može spriječiti da se odigra dobra obrana i da se u utakmicu uđe sto posto, a to mi ovom prilikom nismo radili.
Nije baš Hrvatska gubila sve eliminacijske utakmice. Eto, recimo, prošlo ljeto, u nokaut-dvobojima pobijeđene su Grčka i Italija pa se otišlo na Olimpijske igre.
– Mi u svlačionici pričamo iz godine u godinu, spuštamo euforiju i ja ne znam kako se to opet dogodi. Sram me stajati pred kamerama, dijeliti pamet kada su mi suigrači u svlačionici. Ponavljam, ne može se igrati košarka da se primi 100 koševa.
Nije li Bojan ipak malo presamokritičan? Ta on je bio jedan od rijetkih koji je odigrao na svojoj, očekivanoj, razini.
– Kada odigram ovakvu utakmicu glupo je pričati o samokritici. Da smo je imali, svaki od nas, prije utakmice, ne bi ovako završilo. To je ključ svega.
Čini se da ga je Bogdanovića ovaj poraz zabolio do kostiju.
– Teško mi je i pričati o tome. Užas. Ovo je čak i gori osjećaj od onoga nakon poraza od Češke. Ovi su nas više pregazili no što su Česi. Ona momčad nije bila toliko homogena kao ova, ili smo barem mislili da smo homogeni. I zato mi je ovaj poraz teže pao. Na kraju krajeva, javnost je više očekivala od nas nego što je slučaj bio na prošlom Eurobasketu.
Čini se da hrvatski košarkaši bolje funkcioniraju kada se od njih puno ne očekuje?
– Ja opet kažem, očekivanja su jedno, a htijenje na parketu, davanje 100 posto od sebe, to je nešto drugo. Mi to u ovoj utakmici nismo prezentirali, ja prvi pa onda svi ostali.
Je li ovo Bojanov pokušaj da zaštiti momčad?
– Ja ne želim nikakve floskule, niti se posipati pepelom. Trebao sam i ja danas odigrati mnogo bolje, dati momčadi više od sebe. Stvarno smo imali dobru atmosferu u momčadi, no čim se pojavi jedan mali problem, mi se povlačimo umjesto da idemo i napadamo – zaključio je Bogdanović.
Bojane, ti si naša legenda, igračina kojoj se nema što prigovoriti.Bio si odličan kao i uvijek.