Bošković: Žao nam je rukometaša, a mi idemo po zlato, zato smo došli

U životu većine sportaša nema većeg trenutka no što je olimpijski finale. Na takvoj pozornici, u najvećoj utakmici ovog naraštaja, naći će se sutra vaterpolisti Hrvatske (16.50) i njima nasuprot svjetski prvaci Talijani. O tome kako će se spremati naši dečki za 32 minute koje ih dijele od olimpijske besmrtnosti, govorili su nam Samir Barač (38) i Miho Bošković (29). Jedan je najiskusniji član momčadi, a drugi naš najbolji igrač na posljednja tri svjetska prvenstva.

- Sve ovo dosta nas podsjeća na EP u Zagrebu. Tamo smo također igrali s Talijanima u skupini i u finalu. Sjećam se da smo tada uoči finala bili napeti kao žica na harfi i da smo ih dobili vrhunskom obranom - kazao je Bošković.

Poput njega, i Barač se slaže s tezom da je jako teško istog vrhunskog suparnika dobiti dvaput na istom natjecanju:

Najvažnije je kako ćemo mi pripremiti našu glavu jer treba ostati miran, ne reagirati na njihove provokacije.

Kako će izgledati dan finala? O tome priča kapetan:

Kuterovac je napravio posao

- Na dan polufinala imali smo i trening. Nakon njega lagano objedujemo, odmorimo se, održimo sastanak i krenemo u rat. Ovdje smo se dogovorili da nakon utakmice, onaj slobodni dan, ne govorimo o vaterpolu, barem ne do treninga. Prije treninga je sastanak kada već počinje lagana nervoza. Kada bi počela već jutro dan prije utakmice, vjerojatno bismo izgorjeli do utakmice. Pokušavamo smiriti strasti. No, bez obzira na moje iskustvo, s obzirom na to da je meni ovo posljednji vlak, više su mene smirivali nego ja njih.

I Samir i Miho kažu da Rudić nije tip koji će ih kontrolirati jesu li legli na vrijeme. No, to učine oni najiskusniji.

- Miho, Hina i ja prođemo posljednji đir, onako prijateljski, pozdravimo se sa svima prije spavanja. Ako vidimo da je netko malo nervozan, njega smirimo, a ako je netko euforičan, spustimo ga. Momčad, ako je prava, mora biti stalno pod nadzorom. Poslije glavnog trenera najviše smo u kontaktu bili s kondicijskim trenerom Perom Kuterovcem. On je zaista učinio strašan posao, zahvaljujući njemu imamo snage igrati ovakvu obranu - priča Barač.

Rudić im je vadio dušu na pripremama.

- To je bilo toliko teško, najteže pripreme u karijeri, da sam se nakon prvih 15 dana pitao: "Što mi je ovo trebalo, idem kući!"

Sada mu je drago što je takvo što samo mislio, ne i učinio jer došao je u priliku za zlatni oproštaj od reprezentacije. No, zlato silno žele i oni koji će još igrati pod hrvatskom trobojnicom poput Mihe Boškovića:

- Mi smo došli po zlato. Bili smo spremni i na kiks u prva dva kola uvjereni da će nam forma rasti kroz turnir. Strašno mi je žao rukometaša, nekako smo se zbližili, išli navijati jedni za druge. Željeli smo Hrvatsku u dva finala isti dan, no vjerujem da će i oni kući s medaljom.

>>Premijer Milanović dolazi u London bodriti vaterpoliste u finalu

>>Hrvatska u finalu! Rudić: Nema slavlja, želimo otići do kraja!