Heroji za sva vremena! Bože, nagradio si te zlatne dečke za sve muke i ogromno srce

Tko je ovo preživio, pričat će generacijama. Pretplaćeni smo za nemoguće drame u polufinalima svjetskih i europskih prvenstava. Od one opjevane sa Španjolskom u polufinalu SP-a 2003. godine koja je izrodila najveću hrvatsku generaciju u povijesti. Pa ona u Parizu 2017. godine kad je Horvat imao sedmerac za pobjedu protiv Bergeruda.

I sad ova, samo za one sa superjakim srcem i živcima konja!

Bože, nagradio si te zlatne dečke za sve muke i ogromno srce koje su imali, za to što su vjerovali do posljednje sekunde posljednjeg produžetka. Nagradio si Željka Musu, dečka koji s toliko emocija igra i bori se godinama za Hrvatsku. I da, velikog kapetana Duvnjaka. Koga nije dirnulo kad ga je vidio u suzama na kraju, taj zaista ima hladne živce.

Ovako sa strane gledajući, možeš tražiti pogreške, kopati po trenucima kad se moglo prelomiti... Ima li smisla? Je li više bitno? Hrvatska je igrala protiv trenutačno najjače rukometne momčadi na svijetu, bez obzira što nikad nije bila zlatna. Nitko na ovom prvenstvu nije igrao kao Norvežani. Borba naših igrača bila je epska!

Hrvatska nije imala bolje otvaranje na ovom prvenstvu. Sve, baš sve je radila točno onako kako treba, od taktike do izvedbe. Logično, Červar je inzistirao da se igra maksimalno umrtvi, jer Norvežanima su brzi, laki golovi najdraže oružje. No, lakše je reći nego izvesti. Igrači su besprijekorno izvršavali pripremljeni plan, kako u obrani tako u napadu koji je bio maksimalno koncentriran, do te mjere da je u prvih 15 minuta Hrvatska imala samo jedan promašaj i jednu izgubljenu loptu. Iznenađenje je bilo guranje na crtu, a Marić je baš bio raspoložen.

Golim okom, i s tolike udaljenosti, moglo se vidjeti koliko su naši prekaljeni igrači s toliko onih najvećih utakmica u nogama motivirani i željni trijumfa nad trenutačno najtalentiranijom momčadi svjetskog rukometa. Sve je podsjećalo na nezaboravnu borbu u polufinalu EP-a u Norveškoj 2008. Otišlo je i dalje od toga.

U drugom poluvremenu popustila je obrana, ali bilo je i za očekivati da će se Bergeova momčad pribrati, naći rješenje za igru na crtu. Ostali smo bez Cindrića koji više nije mogao, a herojski je odigrao Zlatko Horvat koji je morao na desnom vanjskom mijenjati Stepančića. 

>>> Pogledajte slavlje hrvatskih navijača