Uvijek je bilo dovoljno reći Skelini. Braća Siniša i Nikša imaju po dvije medalje na Olimpijskim igrama, onu brončanu iz Sydney u osmercu 2000. godine, te srebro u dvojcu iz Atene četiri godine kasnije. Skelini. Dvojac. A sad su odjednom četverac. S kormilarom. Siniša je prije desetak dana uplovio u bračne vode s Majom Kuzmanić. A tri godine ranije Nikša se vjenčao s Anom Kuzmanić. Dva slavna brata i dvije lijepe sestre. Nikša i Ana imaju malog Vanju, dječačića od petnaest mjeseci kojeg obožavaju Siniša i Maja.
- Sve je počelo tamo iza Olimpijade 2004. godine. Zajedno smo studirali, bili smo na fakultetu. Zbližili smo se na jednoj veslačkoj regati, veslala sam na studentskoj regati na Jarunu za žensku ekipu FESB-a (Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, nap.a.), tamo 2004. godine, Nikša se baš vratio s Olimpijade pa je veslao za fakultet. I tako je sve krenulo. Na Jarunu - prisjeća se Ana, inače asistentica na FESB-u, početaka širenja dinastije Skelin.
Mama je bila sretna
Nikša se ubacio. Studij još nije završio. Ali, nema namjeru odustati.
- Nisam još diplomirao, ostala su mi tri ispita, valjda ću to riješiti do kraja godine. Kad završi veslačka karijera vidim se u struci.
- Pogurat ćemo ga - smije se Ana.
Dok pričaju Vanja šeta od mame, preko tate, do Siniše i Maje. U domu Gusara, njihovog kluba, Vanja je kao kod kuće. Taj malac ima sve predispozicije da jednog dana proslavlja Hrvatsku. Pa da, Skelin je... Znači, tri godine veze, brak, pa Vanja... A kako su u cijelu priču upali Siniša i Maja? - Spontano. I nisam pitala sestru kakav je Siniša. Nego smo kod njih često znali zajedno gledati filmove, peći palačinke, izaći zajedno, voziti bicikl. I eto, dogodilo se. S tim da ja ne veslam - objašnjava Maja.
Što je mama kazala? Odoše kćerke u zagrljaj Skelina.
- Mama je bila sretna, roditelji su dosta hladnokrvno sve to dočekali. Sinišu je znala, drag joj je bio otprije. Mi smo im olakšali put - dobacila je Ana.
Kako im i ne bi Ana i Nikša olakšali put. Na vjenčanju su im kumovi bili baš Siniša i Maja.
- Tako je sve i počelo - kazuje Maja.
Braća, sestre, muževi, žene, kumovi... Još je preostalo da naprave zajedničku kuću.
- A nećemo. Valjda je ovo dovoljno - Nikšina će Ana.
Sestre, bivše Kuzmanić, su završile elektrotehniku, i Nikša će ako ga Ana pogura. Jedini uljez u toj priči je Siniša. Doktor medicine, završava specijalizaciju na očnom odjelu. Vrhunsko veslanje, medalje, iza njega su Atlanta, Sydney, Atena i Peking, četiri olimpijade, brojna svjetska prvenstva..
- Uspio sam nekako, bilo je puno odricanja. Izlazaka nije bilo. Trening, knjiga, kasnije posao. Kolege imaju dosta razumijevanja za moje veslanje - kaže Siniša.
Pete Olimpijske igre
Cilj mu je nastup na petim Olimpijskim igrama, u Londonu za dvije godine. Bila bi to velika stvar.
- Nije to baš tako često, znam neke veslače s pet olimpijada. A kod nas čini mi se da samo Zoran Primorac u stolnom tenisu ima iza sebe pet Igara. Neka se mi plasiramo, a onda ćemo vidjeti bi li mi to bila posljednja - govori Siniša.
U punom su jeku priprema, čekaju ih regate. Zbog toga Siniša i Maja nisu išli na medeni mjesec.
- Ove godine očekuju nas Europsko i Svjetsko prvenstvo. Evo, pokušavamo s osmercem, ovo je prijelazna godina. A sljedeća godina je izborna za plasman na Olimpijadu. Sad ispitujemo kombinacije, da vidimo mlađu gardu. Dvojac uvijek ostaje naša osnovna opcija, mi smo braća Skelin, ali otvoreni smo za veslanje s bilo kim, u bilo kojoj kombinacija - rekao je Siniša.
A da medeni mjesec bude na nekoj od regata. Veslanje, pa povedete supruge. Ana i Maja se smješkaju, ali Siniša im ne daje baš neke nade.
- Regata je nešto drugo, nema puno vremena, nije to putovanje. Treninzi, odmori, utrke. Nekome se čini regata u Parizu, blago im se. A mi ni "P" od Pariza nismo vidjeli - kaže Siniša.
U veslanju su odavno, Siniša je počeo 1988. godine, Nikša tri godine kasnije. Naravno, počeo je na nagovor brata Je li se teško motivirati za svakodnevni trening? Tuče te bura, jugo, more...
- Nije se teško motivirati kad radiš sa zadovoljstvom, kad su treninzi užitak. A nama je i nakon dvadesetak godina bavljenja veslanjem trening užitak. Siniša je "unutra" već 23 godine, ja četiri manje. S veslanjem se zaboravljaju svi problemi, veslaš i sve zaboraviš. Onog trenutka kad postane teško dići se rano ujutro, odraditi nekoliko sati na vodi, pa poslijepodne doći u teretanu, moraš reći da je dosta - s iskrom u očima, iskrom koja govori da je još gladan uspjeha - kazuje Nikša.
Siniša nam je ukratko opisao jedan trenažni dan.
- Na vodi napravimo dvadesetak kilometara ujutro, pa poslijepodne još desetak ako je bonaca. Pa teretana, a uza sve to biciklom još stotinjak kilometara.
Dnevno?
- A šta je to, budeš tri, četiri sata na biciklu - objašnjava Siniša.
Malo smo zbrajali. Dnevno 130 kilometara što na biciklu, što veslima. Pa tako dvadeset godina. Čovjek je prošao oko milijun kilometara. Valjda i brat toliko. Njih dvojica, dva milijuna. Kilometara. A jedan nogometaš, bez ijedne medalje, toliko eura dobije za godinu. Pa, to je da poludiš. Koliko odricanja, koliko truda...
- Kad smo krenuli u veslanje, znali smo što nas čeka, što ćemo dobiti. Znali smo da ćemo biti zanimljivi samo s velikim uspjehom, s medaljama oko vrata. U nogometu nikad ništa ne bismo napravili, totalni smo antitalenti. Možda bismo bili vratari, jedino to - obojica će uglas.
Drame u čamcima
Kako biste opisali veslanje u nekoliko riječi?
- Teško, težak sport. Ali, daje veliko zadovoljstvo. Nemjerljivo je zadovoljstvo kada si u čamcu, prepustiš se ritmu zaveslaja i uživaš. U čamcu se često događaju prave drame, ponekad možeš osjetiti kako mišići pucaju, misliš da će ti tijelo eksplodirati, ali nema odustajanja. Utrku moraš završiti, baš kao u životu. Međutim, to se vani ne vidi, ne osjeća, nitko, osim veslača, ne može ni slutiti što se događa u čamcu - kaže Nikša.
Može li se živjeti od njega.
- Može ako si vrhunski veslač. Ali, nije to nešto posebno, to je jedan prosječni život, bez velikih luksuza, ništa posebno. Nas dvojica smo napravili neke rezultate, pa je barem nešto prepoznato. Evo, sad su s nama Dal Koning i Hrvatska poštanska banka - zaključju Skelini.
Ana i Maja čekaju odlazak na regatu, njih dvojica će prema Münchenu, čeka ih nastup, a od Münchena neće vidjeti ni "M". Vanja raste, doći će još koji nasljednik. U budućnosti nas sigurno čekaju neki novi Skelini. Nema greške...