Branko Ivanković: Hrvatska klupa izazov je koji nitko ne odbija

Branko Ivanković opet diše punim plućima. Kruna karijere, što samostalno vođenje jedne reprezentacije na najvećoj svjetskoj nogometnoj smotri svakako jest, je iza njega. Naravno da nove izazove, još veće, očekuje u budućnosti.

Da li i s hrvatskom reprezentacijom?
- Godi to što je širok krug ljudi prepoznao moj rad, velika je čast biti i kandidat za hrvatskog izbornika. Nasljednik Kranjčara? Nekorektno bi bilo sad o tome pričati, iako nije sporno da bi to bila, bez obzira na moje inozemne ambicije, ponuda koja se ne odbija - u startu je jasan Branko Ivanković, baš kao što jasno naglašava i bitne odrednice onoga što je ostalo iza nas, nastupa hrvatske reprezentacije u Njemačkoj. 

- Činjenica je da smo imali neugodnu skupinu. Protivnici su nam bili svjetski prvak, prvak Azije i reprezentacija koja je u velikom naletu, koja je u dodatnim kvalifikacijama izbacila Urugvaj, s mnoštvom internacionalnih zvijezda. Ta Australija ima 15 igrača u ligama petice, desetak u jakoj engleskoj ligi. No ipak, hrvatska je objektivna vrijednost daleko veća od plasmana, morali smo više.  
 Zašto nismo?  
- Najdelikatniji dio izborničkog posla je kako momčad dovesti u formu kad je najvažnije. Osobito u reprezentativnom nogometu, kad imate ograničeno vrijeme rada, kad morate u što kraćem vremenu izvući najbolje, osjetiti vizualno tko je u kakvoj psihofizičkoj formi. Testovi nisu uvijek mjerilo. U taktičke pojedinosti ne bih ulazio, no sigurno ne bih u ključnom trenutku mijenjao formaciju. Čim postanete nedosljedni i počnete kalkulirati, rezultat postaje upitan.  

Izbor igrača?  
- Normalno je da su u prednosti oni koji su izborili nastup u Njemačkoj. No, normalno je i logično da se u zadnjih godinu dana puno toga promijeni, da se pojavi netko novi, s dodatnim entuzijazmom i svježinom. To su kod nas morali biti Modrić, Vugrinec i Eduardo. Kod mene je Teymourian bio taj, i postao je najbolji igrač Irana. I najjače reprezentacije došle su s nekim novim igračima. Ribery u Francuskoj na primjer. Ili Podolski u Njemačkoj, koji je u reprezentaciji tek zadnjih šest mjeseci. Lako je sad pričati, no trebali smo svježe krvi, nedostatak snage i moći bio je evidentan.  
Izbornika se krivi i za navodni nered u svlačionici. Procurilo nije previše, no očito je bilo klanova, svađa na rubu (ili preko ruba) fizičkih obračuna. 

- Ako je toga bilo, onda je to sigurno ključni razlog neuspjeha. Ozračje je, bilo u klubu ili u reprezentaciji, apsolutno najvažnije! Mediji su napravili fantastičnu promociju, reprezentacija je imala čudesnu podršku navijača i sjajan servis čelnika saveza, momčad je morala disati kao jedan. Ako nema tolerancije, korektnih međuodnosa, ako se igrači ne mogu mjesec dana žrtvovati za svoj narod, onda nisu za reprezentaciju! A izbornik to mora prepoznati - staloženo je, ali kritički, zaključio Ivanković.