S Paulom Nicolierom, 50-godišnjim bratom pokojnoga vukovarskoga heroja Jean-Michela Nicoliera, razgovarali smo točno na 27. obljetnicu smrti njegova brata na vukovarskoj Ovčari. Iako tema intervjua nije bila tragedija obitelji Nicolier, tužni podsjetnik na nju jednostavno je nezaobilazan u razgovoru s Paulom.
– U posljednjih godinu dana stekli smo dojam da se napreduje u istrazi o nestanku Jean-Michela. Bio sam kod vukovarskoga gradonačelnika Penave i dobio uvjeravanja da se doista radi na pronalaženju Jean-Michelova tijela i tijela njegovih suboraca – kazao nam je Paul Nicolier, koji dio godine živi sa sinom Noom u Karlovcu, a dio u svome Vesoulu u Burgundiji.
Zanimljiva je Paulova i Jean-Michelova života priča prije dolaska u Hrvatsku.
– Zajedno smo radili u zaštitarskoj tvrtki koja je bila zadužena za štićenje imanja saudijskoga kralja u mjestu Megeveu. No, kada je 1991. počeo Zaljevski rat, Saudijci su se vratili u svoju zemlju, pa je naš angažman u toj tvrtki bio sve manji. Moj brat Jean-Michel počeo je tada preko medija pratiti stanje u Hrvatskoj, počelo ga je jako zanimati što se događa. I znatiželjan kakav jest, odlučio je doći u Hrvatsku. Ni on, ni mi u obitelji nismo ni pomišljali da će postati ratnik. U Hrvatsku otišao je samo s fotoaparatom, nadajući se da će postati ratni reporter. Uopće nije bio svjestan rizika u koji se upušta. A onda je fotoaparat zamijenio puškom – priča Paul Nicolier o svome bratu koji je u kolovozu 1991. pristupio HOS-u u Mejaškom Selu, u općini Barilović kod Duge Rese.
VIDEO Vukovar nekad i sad
Volio Selešicu i Gorana
Prisjetio se posljednjih bratovih izjava prije kobnoga 20. studenoga.
– Jean-Michel bio je ranjenik u vukovarskoj bolnici i ni u jednom trenutku nije mislio da će mu netko nauditi. Dva puta imao je priliku napustiti bolnicu, no to nije učinio solidarizirajući se sa svojim suborcima. Da sam tada bio u Hrvatskoj, vjerojatno bih ga nagovorio, ma natjerao bih ga da iziđe odande – dodao je Paul Nicolier.
Okrenuli smo se Paul Nicoliertemama. Paul kaže da je početkom 90-ih pratio sport na području bivše Jugoslavije.
– Volio sam Moniku Seleš i Gorana Ivaniševića, danas sam veliki navijač Marina Čilića...
Kako ste se osjećali kada su u finalu Svjetskog prvenstva igrale Hrvatska i Francuska?
– Bili smo sto posto za Hrvatsku! – uglas kažu Paul Nicolier i Herve Rousseau, Francuz koji više od dva desetljeća živi u Zagrebu.
– Ne volim baš francusku reprezentaciju, a moj stav dijeli puno Francuza. Nemam ništa protiv Francuza, ali živim u Hrvatskoj, moj brat umro je za Hrvatsku. Zajedno s Hrvatima, u kockastim dresovima pratili smo Svjetsko prvenstvo i srčano navijali za Hrvatsku. Zato što je Francuska već bila prvak svijeta u nogometu, a Hrvatska nije nikada; više volimo male nego velike – ističe Paul Nicolier.
Rousseau cijeloj priči daje još jednu dimenziju.
– Nema to nikakve veze s rasizmom, ali ima nešto što nekima u Francuskoj malo smeta. Mnogi francuski reprezentativci su iz Afrike, imaju dvojna državljanstva i mislimo da za Francusku ne igraju s dovoljno emocija – kaže Rousseau.
Evocira slike s dočeka finalista SP-a u Zagrebu i u Parizu.
– Kad su se pojavili u Parizu, cijela svečanost trajala je valjda 15-ak minuta i odmah su otišli k Macronu. Gotovo da uopće nisu imali kontakt s narodom, a u Zagrebu su hrvatski reprezentativci cijeli dan bili s navijačima, i predsjednica je trebala čekati četiri mjeseca da ih primi. Pa i kad Francuska igra na Stade de Franceu u St. Denisu, u četvrti u kojoj gotovo više i nema pravih Francuza, publika joj često zviždi. Doseljenici iz Afrike na taj način iskazuju svoje nezadovoljstvo smatrajući da ih je Francuska iznevjerila – kaže Rousseau.
Noah je ljevičar
Je li Francuska najjača sportska nacija svijeta, s obzirom na naslove u nogometu, rukometu, košarci, tenisu...?, pitamo Nicoliera.
– Francuska ima 65 milijuna stanovnika, Hrvatska nešto više od četiri milijuna, a postiže vrhunske rezultate u gotovo svim sportovima koje ste nabrojili. Divim se tim hrvatskim sportskim čudima – kaže Nicolier.
Očekivanja od finala Davisova kupa u Lilleu?
– Uvjeren sam da će Hrvatska pobijediti. Francuzima nedostaju Gasquet i Simon, u singlu će Čilić pobijediti dva puta, a jedina šansa Francuza je par Mahut i Herbert. Usto, Hrvati će imati više želje osvojiti Davisov kup nego Francuzi – kaže Nicolier.
Je li Yannick Noah popularan u Francuskoj?, pitamo Rousseaua.
– Ja ga baš ne volim; i on ima dvojno državljanstvo, francusko i kamerunsko, stalno se miješa u politiku, kao ljevičar kritizira Francuze koji su domoljubi. Noah je bio veliki sportaš, ima i svoj lobi kao jedini Francuz novijega doba koji je osvojio Roland Garros. No, nisu baš svi za njega, poput Guya Forgeta i Arnauda Clementa – zaključio je Herve Rousseau.
Predsjednica nas je oduševila
Paul Nicolier, njegov sin Noa i Herve Rousseau bili su prošloga tjedna na utakmici Hrvatska – Španjolska u društvu s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Kakav je dojam ostavila?
– Nikada nisam vidio nekog državnika da utakmicu ne gleda iz svečane lože, nego s tribina, s navijačima. Kad smo bili na primanju kod predsjednice, bila je vrlo srdačna i otvorena. Kolinda je kod nas u Francuskoj jako popularna, popularnija nego u Hrvatskoj. Francuzi su je vidjeli na finalu SP-a, u hrvatskom dresu, kako je vatreno navijala... – kaže Nicolier, dok Rousseau dodaje:
– Hrvatska je na SP-u pobijedila Dansku 1. srpnja, a to je datum rođenja pokojnoga Jean-Michela. Tada su neki hrvatski igrači putem društvenih mreža objavili da je to bila pobjeda za njega. Netko ih je očito uputio na taj datum.
>> Pogledajte gostovanje Branimira Horvata na Večernj TV-u