Iz Dinama je ovih dana puštena informacija da je Ivajlo Petev nekim čudom zacementirao svoju poziciju na klupi plavih i za sljedeću sezonu, što u predvečerje Rijekina šampionskoga slavlja zvuči uvjerljivo otprilike kao kad vam igrač Lokomotive izjavi da “on i suigrači protiv Dinama uvijek idu 300 na sat”.
Spin je posrijedi oko Peteva, tako tipičan u maksimirskim službenim i “off-the-record” obraćanjima, kako bi se bugarskom umjetniku neuspjeha ipak dala prilika da u miru pripremi momčad za Osijek i dva sraza s Rijekom, u prvenstvu i kupu, ali i kako bi se kupilo vrijeme da se pronađe novo rješenje za klupu, budući da je Romeo Jozak od trenerskoga angažmana ipak odustao.
Trenutak je delikatan
Ambiciozni sportski direktor u ovom trenutku procijenio je kako bi njegov silazak iz ureda u svlačionicu bio preveliki rizik i kako bi, zapravo zelen u trenerskom poslu, mogao prerano izgorjeti. Trenutak je delikatan, preosjetljiv i lukavi Jozak radije će prepustiti užarenu klupu nekome drugome. Koga će predložiti, naravno, opet Jozak, prvi doktor znanosti na dužnosti u Dinamu.
Kao što će, primjerice, drugu momčad plavih povjeriti 30-godišnjem treneru-znanstveniku Dariju Bašiću i žrtvovati Marija Cvitanovića, sjajnoga, zagriženoga, predanoga trenera koji je proslavio plave u juniorskoj Ligi prvaka te vrlo solidno vodio Dinamo II. u Drugoj HNL. Uspjeh se u Dinamu ne oprašta; Cvitanović se Jozaku, obuzetom opojnim osjećajem moći, jednostavno ne uklapa u koncepciju...
No vratimo se ipak Bugarinu, najlošijem Mamićevu trenerskom odabiru unatrag petnaestak godina. Koji su, dakle, Ivajlovi grijesi? Najprije rezultat: preuzeo je momčad u 11. kolu kada je Rijeka bila na plus 4, a danas je na plus 5 i nadomak naslovu. Tako je Dinamo pod Bugarinom napravio kolosalan iskorak prema natrag, a izgubi li od Rijeke u finalu kupa, bit će to prva sezona plavih bez trofeja još od 2005. godine i famozne lige za ostanak. Što bi bio katastrofalan podbačaj za klub tolikoga budžeta i logistike.
Mušičavi space shuttle
Idemo dalje: ne samo da Bugarin nije standardizirao momčad, niti je napravio bilo kakav pomak u organizaciji igre, niti je afirmirao ijednoga igrača za prodaju, nego je i pritom zaratio s najvažnijim igračima: prvo s Fernandesom, pa onda i s Ćorićem i Sammirom. Najveća Dinamova zvijezda, nepredvidiv i mušičav, još uvijek ‘space shuttle’ za sve Dinamove vezne igrače, ostaje i sljedeću sezonu, što je Petevu jasna poruka – nema te na mapi. Jer, i Fernandes s vraća, a i Ćorić je još tu...
Na kraju nameće se samo jedno pitanje – tko nakon Peteva? Jer, kao što znamo, Mamić je isprobao gotovo sve: mlade trenerske snage (Jurčević, Jurčić, Soldo, Mamić), ‘iskusnjare’ poput Ćire, Lončarevića, Kužea, Ivankovića i Čačića, legende poput Vlaka, Zajeca i Kranjčara, strance, Halilhodžića i Peteva, i od svih savršeno mu se uklapao samo jedan jedini – izvanredno uspješni brat. Koji je danas nedostupan.
Zaigrali smo se i skicirali listu slobodnih ili dostupnih trenera za plave: Ivković, Rukavina, Jurčić, Dalić, Prosinečki, Gračan, Besek, Kopić, I. Cvitanović... Kriteriji, naravno, nisu samo znanje, trofeji i ime, nego i jačina intenziteta relacije sa sportskim direktorom. Ili, kako će Jozaku suprotstavljena struja otrovno ubosti: jesi li mu u laptopu...