Priča o Brazilu priča je o vrućim noćima na pijesku Copacabane, o
karnevalu u Riju, zamamnim ljepoticama, Antoniju Carlosu Jobimu, Astrud
Gilberto, nostalgičnom zvuku saksofona Cannonballa Adderleya,
sirotinjskim četvrtima favelama koje, kakve li ironije, zovu i Božjim
gradom, i još o koječemu.
No, prije svega storija brazilera je nogometna bajka koja je kroz
povijest SP-a pisala priče zbog kojih se može reći da je i najvažnija
sporedna stvar na svijetu imala dašak romantizma, vremena kojeg se
danas, u mahom industrijskom nogometu, tako često priziva. Ako i niste
pasionirani ljubitelj vještine na travnjaku, potezima majstora, o
kojima se može pričati i djeci u pričama za laku noć, zasigurno ste
zapljeskali.
Pele, Vava, Garincha, Didi, Socrates i svi ostali zbog kojih je nogomet
imao dušu kroz manje ili više znane rekorde ostali su upisani u
povijesnoj ropotarnici igranja s bubamarom na mundijalima. Neki kažu da
nije ni čudo što Brazilci drže brojne rekorde kada su bili na svim
SP-ima. I u tome ima istine, ali trebalo je doći na prvenstva i ne biti
samo puki promatrač već napraviti sve što je njima uspjelo.
I kad nisu bili najbolji, Brazilci su znali otići gotovo do
kraja. U Francuskoj 1998. igrali su neprepoznatljivo loše, ako se to
uopće može reći, a opet su dogurali do finala. U Španjolskoj 1982.
svijet je bio uvjeren da će Zico, Falcao, Eder i ostali otići do kraja,
jer igrali su nogomet od kojeg je zastajao dah, ali je Paolo Rossi imao
drugačije mišljenje...
I mogli bismo tako unedogled, jer Brazilci jedini imaju pet naslova,
samo je njima pošlo za nogom osvojiti naslov izvan svoga kontinenta
(1958. i 2002.), a uz to su sedam puta, kao i Nijemci, bili u finalima.
Na brojne upite zašto je tako, jedini čovjek koji je u povijesti tri
puta bio prvak (1958., 1962. i 1970.) kao igrač, Pele, obrazložio je
brazilske uspjehe time da Brazilci od malih nogu uče da je nogomet samo
igra. Igra u kojoj je imaginacija jedan od najvažnijih uvjeta za uspjeh.
Brazilski rekordi
- jedini sudjelovali na svih 17 SP-a
- jedini prvaci koji naslov nisu osvojili kod kuće
- najviše puta (5) prvaci (1958., 1962., 1970., 1996. i 2002.)
- najviše golova (5) u finalu (u utakmici sa Švedskom 1958.)
- najviše golova (191) u povijesti SP-a
- najviše odigranih utakmica (87) na SP-ima
- najviše pobjeda (60) na SP-ima
- najviše finala (7, rekord dijele s Njemačkom)
- najviše pobjeda (7) na jednom SP-u (u J. Koreji i Japanu 2002.)
- najduži niz nepobjedivosti (13 utakmica, od 8. lipnja 1958. do poraza
od Mađarske 15. srpnja 1966.)