RIJEKA - Ovih dana navršava se točno četiri godine od kada je Stjepan Tomas prvi put zakoračio na europsku i svjetsku nogometnu scenu u majici hrvatske reprezentacije. Debitirao je protiv Poljske u Osijeku, i od tada ni Miroslav Blažević niti Mirko Jozić ne zaboravljaju tog vrijednog i marljivog nogometaša. Iako u posljednje vrijeme u talijanskom drugoligašu Vicenzi igra manje, Tomas je nogometno potpuno zadovoljan. Posebno kad na klupski telefaks stigne poziv iz Rusanove.
- Uvijek je najbolji osjećaj obući reprezentativnu majicu, već se nekako osjećam čvrstim dijelom ove momčadi, i svako okupljanje dodatno me "napuni". Možda sam u posljednje vrijeme i manje igrao, nakon što smo promijenili trenera, no osjećam se odlično, nogometno ne stagniram i to mi je najvažnije - rekao je Stjepan Tomas, sjedeći u ugodnom ambijentu riječkog hotela "Bonavia".
Susret s Bugarskom pokazao je podosta slabosti naše reprezentacije.
- Teren je bio iznimno težak, a Bugari neočekivano razigrani. Moram priznati da su me iznenadili. No, nema razloga za paniku, imamo dobro izbalansiranu momčad koja ima glavu i rep.
Siguran je u osminu finala SP-a.
- Italija je nedvojbeno prvi favorit, često razgovaram s talijanskim novinarima, sa suigračima u Italiji, i oni sebe vide vrlo daleko. Ne libe se reći da pucaju i na samu svjetsku krunu. Sigurni su i da ćemo mi proći prvi krug, moram reći da nas cijene. Ostale dvije reprezentacije također su vrijedne poštovanja, no i to je dovoljno, mi imamo igru i snagu da ih preskočimo.
Francusko ljeto "98. nikad neće prežaliti.
- Bio sam već siguran putnik na SP, no na početku priprema teško sam se ozlijedio. U krevetu sam gledao Svjetsko prvenstvo i nisam prestao žaliti, jer na njemu sam trebao biti. I kad su se dečki vratili s broncom, nekako sam je i osjećao, no ipak ona nije bila moja.
Na Dalekom istoku bit će teško ponoviti taj doseg.
- To se dogodi možda jednom u sto godina, no mi nemamo razloga ne vjerovati u dobar rezultat. Pa neka se još i neke stvari posreće, svašta je moguće. No, opet mislim da ova naša srednja generacija nogometaša svoj vrhunac može doživjeti za četiri godine u Portugalu.
I. Flak