Neponovljivi Ivano Balić se oprostio kako samo on zna, kao najbolji!

And now, the end is near; and so I face the final curtain... prolazili su kroz glavu stihovi vječnog klasika Franka Sinatre u tjednu kad se Mozart svjetskog rukometa posljednji put poklonio publici. U Wetzlaru nadomak Frankfurta veliki, neponovljivi Ivano Balić u 37. godini okončao je grandioznu igračku karijeru utakmicom posljednjeg kola Bundeslige protiv Göppingena s jednim pogotkom u pobjedi 29:24! Dodao je tome i pet asistencija te potvrdio titulu najboljeg asistenta lige. Sjajan način za posljednji pozdrav.

Obično je sportašima, i planetarno popularnim i onim manje poznatim, teško prihvatiti bolnu činjenicu da je došao kraj i da se šou na terenu nastavlja bez njih, piše sportski tjednik Max! A u Balićevu slučaju čini se da će još teže biti publici. Jer, bit će još velikih rukometnih asova, vjerojatno i trofejnijih od hrvatskog maestra, ali takvu čaroliju u sportu koji će i nakon njega više pripadati gladijatorima nego umjetnicima, teško ćemo više gledati. Nakon svega ostaje već izrečeno pitanje kako bi izgledao rukomet da se nije pojavio Ivano, ostaje prisjetiti se najvećih pobjeda i medalja, emocija, poteza i ostalih trenutaka po kojima ćemo pamtiti olimpijskog pobjednika i svjetskog prvaka...

1. MVP pet puta zaredom

U razdoblju od 2004. do 2007. Ivano Balić je na pet velikih natjecanja zaredom proglašen najboljim igračem (MVP): EP 2004., OI 2004., SP 2005., EP 2006., SP 2007. Prvi je kojem je to uspjelo u povijesti, a taj podvig nije uspio nadmašiti ni Nikola Karabatić. Usto je nepravedno ostao bez iste nagrade na SP-u u Portugalu kad je Hrvatsku doveo do prvog svjetskog zlata, a na prvom natjecanju na kojem nije bio MVP (EP 2008.), podijelio je naslov prvog strijelca turnira.

2. MVP bez polufinala

Balić je proglašen najboljim igračem Svjetskog prvenstva iako hrvatska reprezentacija nije uspjela ući u polufinale, što je svakako presedan u izborima. No, Balićeva igra te je 2007. u Njemačkoj bila veća od svih rezultata i tog jedinog, neprežaljenog poraza od Francuske u četvrtfinalu. Do tog trenutka Hrvatska je vođena velikim maestrom igrala u stilu rukometnih Harlem Globetrottersa.

3. NBA “no-look” dodavanja

Došao nam je rukometaš jordanovskih dodavanja, napisao je novinar njemačkog Spiegela kad je Ivano Balić potpisao za bundesligaša Wetzlar.

Balić je praktički patentirao na rukometnim terenima tzv. no-look dodavanja. Na NBA terenima to su najveći majstori odavno izvodili, ali kad je Ivano na SP-u u Portugalu 2003. tim potezima u suradnji s kružnim napadačem Renatom Sulićem bacao u očaj suparničke obrane, bilo je jasno da se pojavio igrač koji će nadmašiti i svog idola Jacksona Richardsona. Pogled u jednu, lopta u drugu stranu. Tako jednostavno, a bez genijalca na terenu nezamislivo.

4. Pogoci iz “šraube”

Bili su to ponekad potezi iz očaja, iz situacija koje bi bile izgubljene za baš svakog prosječnog igrača, ali ne i za Balića. U najveće poteze koje je izvodio, a koji se zahvaljujući YouTubeu mogu pogledati kad god se poželi uživati, spadaju pogoci iz okreta, tzv. šraube. Jedan takav postigao je Mađarima iz kontre, a, igrajući za Portland San Antonio, uspio je zabiti iz okreta sa devet metara na postavljenu obranu. Tom vrataru još ni danas vjerojatno nije jasno otkud je stigao taj udarac...

5. Najljepši gol SP-a 2011.

Španjolski dnevni list Marca birao je 2011. deset najljepših pogodaka SP-a u Švedskoj, a prvo mjesto pripalo je... pogodili ste. Protiv Rumunjske u Malmöu u 50. minuti utakmice kretanjem udesno pokušao je doći do šuta, no naglom promjenom smjera kretanja ulijevo izbacio je iz ravnoteže suparničkog beka, izbio na crtu šest metara i u padu pokretom zgloba zavrnuo loptu oko vratara. Bila je to samo jedna od mnogobrojnih majstorija, specijalnosti splitskog genijalca. Baliću su čuvari “lomili kičmu” udarcima, a on je uzvraćao fintama...

6. Spašavanje Atléticova gola

Jedan od poteza za pamćenje koji se danima vrtio po internetskim portalima u Hrvatskoj i Španjolskoj bio je iz vremena kad je igrao za Atlético Madrid. U utakmici Lige prvaka 2013. protiv Barcelone (25:20 za Madriđane), Balićeva momčad izgubila je loptu u napadu, a hrvatski velemajstor igrao je s markerom preko dresa budući da su crveno-bijeli povukli vratara. Pogodak se činio neminovan kad je Sjarhej Rutenka opalio sa svoje polovice na prazna vrata, no odnekud je izronio Balić i čudesnom paradom spasio gol. Publika i suigrači na klupi dugo su pljeskali nevjerojatnoj požrtvovnosti zvijezde koja se u 34. godini bacila za loptom poput tinejdžera.

7. Za navijače – najveći

U kolovozu 2010. Svjetski rukometni savez (IHF) na svojoj je internetskoj stranici organizirao izbor najboljih igrača i igračica u povijesti rukometa. U izboru je sudjelovalo oko 11.000 rukometnih fanova, a Ivano Balić odnio je sa 48,7 posto glasova pobjedu ispred Nikole Karabatića (33,7%), Talanta Dušebajeva (16,5%) i Joachima Deckarta (1,1%). Naravno da se o takvim izborima može uvijek raspravljati, možda bi danas glasanje drukčije završilo, ali bilo je to svakako jedno od najvećih priznanja za bilo kojeg hrvatskog sportaša.

8. Obračuni s Karabatićem

Scena u finalu Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009. kad su se Ivano Balić i Nikola Karabatić unijeli jedan drugom u lice ulazi svakako u uži izbor nezaboravnih trenutaka u povijesti rukometa. U tom trenutku sažeto je veliko rivalstvo dvaju kraljeva i dvije reprezentacije koje su tijekom dva desetljeća suparništva autorizirale rukometni El Clásico. Te se večeri simbolički dogodila i primopredaja vlasti – jedan kralj naslijedio je drugog.

9. Dobio postaju metroa na OI

Nekoliko mjeseci uoči OI u Londonu sportski novinar Alex Trickett i povjesničar sporta David Brooks uvrstili su Balića među 361 velikana olimpijskog sporta po kojima su imenovali stanice londonskog metroa. Bio je jedini aktivni rukometaš kojem je pripala ta čast.

10. “I ti mene vadiš van...”

Na Olimpijskim igrama u Londonu Ivano Balić posljednji je put nastupio za hrvatsku reprezentaciju. Sanjao je zlato, dobio broncu, a razočaranje na licu mjerilo se u “tonama”. Koban je bio poraz od Francuza u polufinalu, u kojem mu izbornik Slavko Goluža nije vjerovao. “I ti mene vadiš van...”, zavapio je u jednom trenutku kad ga je Goluža posjeo na klupu. Bio je to vapaj velikog igrača koji se ne miri s porazom i kojeg je više od svega zaboljelo podcjenjivanje. Kao i svaki put, otvoreno je rekao što misli o tome. Kao i sve ostalo, učinio je to na svoj način... My way.

>> Balić je na treninge dolazio noseći tenisice u plastičnoj vrećici, i to na štapu

>> 'Nadam se da ću preživjeti dan prije oproštajne utakmice'

>> Ivano Balić otkrio zašto definitivno prestaje igrati rukomet