Čačić je igračima vratio osmijeh na lice ukinuvši Kovačevu torturu!

Nikad dosad nijedan hrvatski nogometni izbornik nije bio dočekan s toliko omalovažavanja i skepse poput Ante Čačića. Pa iako je u prve tri utakmice postigao tri pobjede, osigurao nastup na EP-u i privremeno utišao kritizere, još se u pravilnim vremenskim razmacima javljaju oni kojima Čačić nikako nije “legao”.

Kovač nije pričao s Mamićem

Nisu pomogli ni apeli stručnjaka i nogometaša, koji su načelno zaključili da je izbor Ante Čačića dobar potez, nego mu se predbacuje da je – Mamićev čovjek, iako se zna da ni Čačić, a ni bilo koji drugi izbornik u posljednjih deset godina, nije mogao biti imenovan bez Mamićeva utjecaja. Što je, uostalom, i logično ako Mamić već jest jedan od najmoćnijih ljudi u nogometu.

Ali, to ne znači da je svaki izbornik – Mamićev čovjek, niti da je reprezentacija Mamićev izlog. I za Igora Štimca govorili su da pleše isključivo po Mamićevim notama, ali je malo onih koji znaju da je, primjerice, taj isti Mamić želio napustiti Bruxelles kad je u popodnevnim satima doznao da će utakmicu protiv Belgije navečer započeti Radošević, a ne Vukojević! Nije bilo zrakoplova u Zagreb, pa je Mamić ostao u Bruxellesu i vjerojatno mu se otvorio čir na želucu kad je Radošević skrivio pogodak. Ali, Štimcu tada ni dlaka s glave nije pala...

Da ne govorimo o Slavenu Biliću, koji nam je ujesen 2011. rekao:

– Strašnu nepravdu činim prema Ivanu Kelavi! Trenutačno je najbolji hrvatski vratar, ali ne zovem ga u reprezentaciju jer bi me svi označili Mamićevim čovjekom, lajali bi da radim za njegov interes, da je reprezentacija prćija i slične gluposti! To je strašno.

I Niko Kovač bio je slično obilježen, a vrlo je malo onih koji znaju da gotovo godinu dana nije progovorio ni riječ s kumom Mamićem! Spomenuli smo, eto, trojicu bivših izbornika u vrijeme najveće Mamićeve moći, a ovaj četvrti, Ante Čačić, definitivno nije ničija marioneta. Prilično je svojeglav čovjek i mrzi kad mu se nešto pokušava nametnuti. Takvi su pokušaji obično osuđeni na neuspjeh, nema te sile koja bi Čačića mogla nagnati na promjenu stava misli li on drukčije...

A što je to dosad učinio Čačić u reprezentaciji da je posve promijenio ozračje u svlačionici? Niko Kovač bio je pobornik čvrste ruke i “bodljikave” discipline. Korištenje mobitela bilo je, primjerice, dopušteno samo u određeno vrijeme, na treninzima su smijeh i radosna vika (kad se zabije gol...) bili zabranjeni, kao i posjeti obitelji i prijatelja. Doručak je bio obvezan za sve u 8 sati. Jednom je tim-menadžerica zakasnila pet minuta, a Kovač joj je pred svima očitao lekciju naglasivši: “Ne budeš li ubuduće točna, ne moraš ni dolaziti na doručak”!

No, igračima je ipak najviše smetalo svakojutarnje vađenje krvi te izostanak pojedinačnih razgovora i opuštenog ozračja, pa su tako dolazak na reprezentativne pripreme doživljavali kao – poziv u vojničku pričuvu. I ta je nategnuta situacija jednom morala puknuti, zbilo se to nakon Bakua i Osla, kad je voda došla do grla i Kovačev ostanak na klupi postao je nemoguć.

Dopustio mobitele

A Čačić je odmah olabavio pritisak! Dopustio je korištenje mobitela, kao i posjete obitelji i prijatelja u određeno vrijeme. Razgovara s igračima, a nema više ni nepotrebnog vađenja krvi... Doručak je pomaknuo na 9.30 sati, a kad je vidio da, unatoč tome, neki igrači dolaze u posljednji trenutak u blagovaonicu, došao je do ploče, izbrisao postojeći termin i upisao da je doručak do – 10 sati! Na treninzima se opet osjeti veselje, odzvanja smijeh, momčad je opet nalik – momčadi! A bez zajedništva i dobroga ozračja, znano je, nema ni dobroga rezultata...

Igrači opet na reprezentativne pripreme dolaze veseli i motivirani. Čačić je, eto, vratio osmijeh na lica reprezentativaca, koji se opet raduju igranju za Hrvatsku! A to je možda bilo i najteže napraviti, to je dosad svakako njegov najveći dobitak. I temelj za bilo kakve planove o dobrom rezultatu na Europskom prvenstvu u Francuskoj.

>>Iskreni izbornik Čačić: Strašno mi je žao Josipa Pivarića!