Hajduk danas ima jedinstvenu priliku završiti sezonu u kojoj nijednom nije izgubio od Dinama. Otkako je Lige 10 i ovog sustava natjecanja, to se nikada nije dogodilo, kao ni to da Dinamo u jednoj sezoni nije zabio Hajduku pogodak. Povijest naše lige pamti slične primjere kada je, primjerice, Hajduk u sezoni 2000./2001. bio prvak, a Dinamo je slavio u pet od šest utakmica (tri u prvenstvu i dvije u kupu) ili u sezoni 2009./2010., kada je Dinamo osvojio naslov bez pobjede u četiri utakmice protiv Hajduka.
Derbi je stvar prestiža
Hajduk na Dinamo ide bez glavnih igrača, s obzirom na to da mu je finale Kupa najvažnija utakmica, to je logično...
– Ne znam u kakvom će sastavu Hajduk igrati protiv Dinama. U rezultatskom smislu ova utakmica nema težinu, no derbiji su uvijek i stvar prestiža. Za obje momčadi ta utakmica ima posebno značenje i zbog navijača. Sigurno neće biti prevelikih kalkulacija. No Hajduk za nekoliko dana igra finale Kupa što mu je ključna utakmica ove sezone. Zato će Dambrauskas vjerojatno dozirati neke kapacitete. No htjet će ne primiti taj pogodak i pokvariti slavlje Dinamu – počeo je Mario Carević, bivši nogometaš Hajduka, trenutačno trener u slovenskoj Krki.
Osvajanje Kupa bitno bi popravilo dojam?
– Sigurno bi popravilo dojam. Bez obzira na to što su se u Hajduku nadali naslovu, nešto im je nedostajalo. Eventualnim osvajanjem Kupa sezona bi bila uspješna. Najvažnije će biti zadržati okosnicu ove momčadi, ali ne smije ti sve stati u jednu sezonu, na jednu kartu. Odnosno, ako rezultat odmah ne dođe, da si "u kanalu". To nije dobro razmišljanje. Dobro bi bilo za Hajduk kad bi uspjeli zadržati najvažnije igrače, normalno je da će neki i otići i da će biti doselekcije, odnosno pojačanja. Dogodine opet treba u borbu za naslov...
Sjećate li se vi neke utakmice s Dinamom u kojoj je ovako bila "ohlađena" navijačka emocija? Naravno, u rezultatskom smislu, jer odluka o naslovu je riješena.
– Ne sjećam se. U moje doba bio je veći pritisak, drukčije se to doživljavalo. Prijašnji derbiji bili su posebniji, bez obzira na bodovnu razliku. Nove generacije drukčije interpretiraju emociju...
Jedan od fokusa u Hajduku trebao bi biti stvaranje mladih igrača?
– Teško je to provedivo jer, ako je cilj borba za naslov prvaka, onda ne možeš tako lako dati prostor mladim igračima. To se i pokazalo ove sezone u praksi. Ni Biuk ni Ljubičić nisu ove sezone imali neku preveliku minutažu. To je i razumljivo, jer mladi igrači, ma koliko bili talentirani, osciliraju u formi. Na njih se ne možeš osloniti jer je lakše staviti Livaju ili Kalinića, koji imaju iskustvo tisuću važnih utakmica, jer je rezultat prioritet...
S afirmacijom mladih igrača problem imaju i ostale momčadi u ligi...
– Ne baš sve. Rijeka ima najviše mladih igrača od velike četvorke. No Lokomotiva je sjajan primjer razvojnog kluba. Njima je prioritet razvoj i prodaja igrača, a rezultat im ne pati. Također, nemaju rezultatski imperativ i u tom je ozračju mnogo lakše raditi. U tu kategoriju dijelom spada Gorica, a pogotovo Istra, u drugom dijelu sezone to je bio Hrvatski dragovoljac. No oni su ispali jako rano i to je bio logičan potez. Ali ne ide jedno i drugo, naravno, osim ako nemaš iznimno talentirane igrače. Nije realno svjesno, bez strategije, staviti mlade igrače u igru. Pravi je pomak što imamo ovako neizvjesnu ligu. Od dolaska Damira Miškovića Rijeka je na drukčijoj razini. Kada mjerite budžete četiri naše najbolje momčadi, Rijeka je tu u najlošijoj situaciji. No čini mi se da imaju najbolju selekciju. Besplatno su doveli Labrovića i Ampema, Vučkić je na posudbi iz Zaragoze... Hoću reći, ne plaćaju odštete i imaju očito dobar skauting, čime kompenziraju nedostatak novca. Naravno, imaju odličnog trenera. U današnje vrijeme bez novca ne možeš egzistirati. No novac nije nikakva garancija i uz dobro vođenje, organizaciju i stručnost s manje novca možeš biti konkurentan... – zaključio je Carević.
Špalir je sportska kultura
I ovih se dana po medijima postavljalo pitanje trebaju li igrači Hajduka u špaliru pozdraviti osvajače naslova prvaka. Pa bila bi to prava gesta jer to je isključivo pitanje sportske kulture koju sportaši na toj razini jednostavno moraju promovirati. Sve druge teorije služe nečemu drugome, a to nema veze sa sportom.