Cedevita je viša stuba od Le Mansa, odavde se može izravno u NBA

Američki “playmaker” bio je najbolji cedevitaš u posljednje dvije utakmice hrvatskog prvaka. U prvoj ABA-ligaškoj pobjedi, izborenoj u Zadru, sudjelovao je s 18 koševa i sedam asistencija, a prvoj pobjedi u Eurokupu pridonio je 15 koševa i 10 asistencija.

– Čini mi se da polako hvatam onaj svoj pravi ritam.

Cobbs je prošle sezone bio najbolji igrač iznenađujućeg francuskog prvaka Le Mansa? Zašto je uopće napustio Francusku?

– Francuska liga je odlična, no Le Mans se odlučio za Fibinu Ligu prvaka, a ja sam želio zakoračiti na stubu više, a to je bila Cedevita koja igra jače europsko natjecanje, a to je Eurokup. Želim se i dalje igrački razvijati i pokušati izboriti priliku za NBA ligu.

Ima tetovaže majke i sestre

Kao i svaki američki košarkaš, ni on se ne odriče NBA snova.

– Imao sam 23 godine kada sam izašao na draft i nisam izabran, a bilo je govora da će me Charlotte uzeti negdje oko 40. mjesta, Minnesota na 47. picku ili poslije Charlotte koja je opet imala pick. Bio sam razočaran tada, no ne želim se vraćati na taj osjećaj već radim sve što mogu da ponovo dođem u priliku. I dolazak u Cedevitu jedan je korak ka tome jer znam da su neki igrači u NBA odlazili izravno iz ovog kluba (op. p., Nurkić i Musa).

Najjača Cobbsova poveznica s NBA košarkom jest njegov bratić Russell Westbrook.

– Mi smo sinovi dvojice braće, no sada se više ne viđamo često kao nekad kada smo zajedno znali i trenirati jer ja sam u Europi, a on je kao slavan košarkaš svako ljeto prilično zauzet. S obzirom na to da on ima i svoju modnu liniju, on preko ljeta organizira svoj “fashion week”. Osim toga, supruga mu je trudna i rodit će mu blizance.

Za svog bratića kazao nam je Justin nešto u što nam je bilo teško povjerovati za najeksplozivnijeg igrača NBA lige.

– Russell do 18 godine nije mogao zakucati. Bio je spor, prilično neatletičan, no to ga je učinilo agresivnijim i borbenijim, što je zadržao i kasnije kada se razvio u vrlo eksplozivnog igrača. On je tjelesno, očito, sporije sazrijevao i sada leti NBA parketima.

Jednako drag, poput bratića, Cobbsu je i LeBron James.

– Ja sam rođen u Los Angelesu i kao takav sam oduvijek navijao za Lakerse pa sam sretan što je LeBron došao u moj tim. Velika je to stvar za obje strane. Za Lakerse, kojima je trebao superstar, ali i za njega koji paralelno vodi nekoliko poslova, a ovo je prvi put da je došao na veliko tržište kao što je Los Angeles. Koliko znam, ovo ljeto snimao je nastavak filma “Face Jam”.

Kako i mnogi američki košarkaši i Justin ima puno tetovaža, no neke su prilično uočljive.

– Na jednoj ruci imam istetoviranu sliku moje majke, a na drugoj sestre, dok na leđima imam ispisano ime svoje pokojne bake.

Kad su ruke u pitanju, vidjeli smo još slobodnog mjesta na lijevom bicepsu. Tamo bi, recimo, mogao dati iscrtati kartu Hrvatske.

– Ha, ha..... tko zna. Pustim li ovdje korijene, zašto ne.

Kad smo već kod Lijepe Naše, kako bi reagirao kada bi mu netko ponudio hrvatsku putovnicu uz obvezu igranja za hrvatsku reprezentaciju.

– Nikad nisam imao priliku igrati za neku reprezentaciju jer kada ste Amerikanac onda je to vrlo teško s obzirom na enorman broj kvalitetnih košarkaša koje SAD producira. No, bilo bi sjajno predstavljati neku zemlju. To bi bio jako dobar osjećaj.

Amerikanci vole Zagreb

Zacijelo nije dobar osjećaj kada si rođen u najsunčanijoj saveznoj državi (Kalifornija), a tamo provedeš tek dva mjeseca godišnje?

– Istina, nedostaju mi kalifornijske plaže, palme, toplo vrijeme cijele godine. No, s druge strane, mnogi ljudi u svom životu nemaju takvu priliku kao što imam ja da sam plaćen za ono što volim raditi i da još pri tome imam priliku vidjeti svijeta.

Kaže da dosad nije u karijeri imao hrvatskih suigrača, ali su mu sadašnji jako dragi.

– Domaći dečki mi pomažu oko jezika, mjesta za izlazak, restorana. Već nakon ovako kratkog boravka mogu reći da je Zagreb jedan od boljih gradova u Europi za nas Amerikance.

Kako u tom gradu Justin provodi slobodno vrijeme?

– S obzirom na to da mi je majka ovdje, a bit će do siječnja, odlazimo u razne restorane, a navečer odemo u kino gledati američke filmove. U slobodno vrijeme još igram videoigrice i spavam.

Zar mu mama ne kuha, sad kada je tu kod njega?

– Htjela bi ona, no ja inzistiram da to ne čini jer radila je to cijeli život, brinula se za mene, a sada je prilika da se to promijeni. Da se ja brinem za nju, koja se u svom životu prilično naradila. Cijeli radni vijek radila je u pošti, a sada je u mirovini, pa je prilika da joj barem malo uzvratim.