Nitko nikad nije osvojio naslov europskog prvaka s takvom lakoćom kao što je to pošlo za rukom reprezentaciji bivše SFRJ godine 1989. Taj Eurobasket održan je u Zagrebu, a utakmice su se igrale u obnovljenom Domu sportova.
Dvadeset šest godina kasnije europsko prvenstvo će se opet održati u Zagrebu, no ovaj puta u modernoj Areni, ali samo jedna od četiri skupine i to po formuli po kojoj će natjecanje po skupinama trajati kao onomad cijelo prvenstvo. Jer, tada je završnicu igralo samo osam reprezentacija (a sada ih je 24) pa su sve reprezentacije odigrale po pet utakmica, baš onoliko koliko će odigrati i 2015. ali već u skupini.
Da bi se kandidirao u Fibi, Zagreb je tada, u drugoj polovici 80-tih, na domaćoj sceni morao pobiti kandidature Ljubljane i Novog Sada. Beograd se nije kandidirao jer je bio domaćin završnice Europskog prvenstva 1975.
- Na sastanku predsjedništva Košarkaškog saveza Jugoslavije Zagrebova je kandidatura dobila pet od mogućih osam glasova, pa smo Fibi prijavili hrvatski glavni grad. Tijekom sjednice Fibina glavnog odbora na kojoj se odlučivalo o domaćinu Talijani su odustali, pa je sve postalo jasno - prisjetio se tadašni glavni tajnik Organizacijskog odbora Boris Lalić.
Te iste 1988. Lalić je postao direktor Zagrebačke pivovare i bit će to narednih 16 godina, a s te pozicije bit će izabran i za prvog predsjednika HKS-a (1991.-1995.). Osim toga, čak 20 godina bit će u Glavnom odboru europske Fibe.
- Bio sam neko vrijeme i predsjednik Fibine Tehničke komisije.
U vrijeme zagrebačkog Eurobasketa obnašao je dužnost glavnog tajnika Organizacijskog odbora.
- Ideja je bila da Zagreb vrlo brzo nakon Univerzijade dobije neko veliko natjecanje. To prvenstvo iznijeli su volonteri, među njima i neki ugledni gospodarstvenici. Ja sam uzeo godišnji da bih se mogao više baviti organizacijom Eurobasketa. U to je vrijeme bio jak entuzijazam, veliki broj ljudi bio je sretan da može pomoći i biti dio Eurobasketa.
560 novinara i 26 televizija
Prisjetio se Lalić još ponešto detalja .
- Sjećam se da je bilo 560 zahtjeva za novinarskom akreditacijom i da je televizijski prijenos išao u 26 zemalja. Sedam momčadi odsjelo je u tadašnjem Intercontinentalu, a naša je reprezentacija bila smještena u Holiday Innu u Jankomiru. Fibini dužnosnici bili su smješteni u Esplanadi, a suci u Palaceu.
O troškovima prvenstva nam nije htio pričati, ali o ukupnom skoru jest.
- Imali smo jaku marketinšku službu pa smo, i bez ikakvih dotacija, s prihodom od ulaznica i sponzora čak ostvarili i neku sitnu dobit. Puno nam je pomogao i tadašnji gradonačelnik, dr. Mato Mikić, predsjednik Organizacijskog odbora.
Mikićeva pomoć bila je zacijelo dragocjena kod obnove Doma sportova.
- Kada je tadašnji glavni tajnik Fibe Bora Stanković došao u posjet Zagrebu i vidio u kakvom je stanju Dom sportova, zapitao se hoćemo li biti u stanju dovesti dvoranu u red. Kada je pak došao pred početak natjecanja bio je vrlo zadovoljan.
Prisjetio se Boris i natjecateljskog dijela priče.
- Koliko se sjećam, priželjkivali smo da se sastanemo sa Sovjetima, da im uzvratimo za Olimpijske igre u Seulu ‘88., no oni su u polufinalu izgubili od Grka.
A i u toj završnoj utakmici izabranici Dušana Ivkovića demonstrirali su “nepodnošljivu” lakoću igranja, a o tome smo pričali s jednim od tadašnjih reprezentativaca Dinom Rađom, uz kojeg su još igrali i Petrović, Kukoč, Perasović, Vranković, Čutura, Primorac, Divac, Paspalj, Savić, Zdovc, Radulović i Radović.
- Mi smo se tada poigravali sa suparnicima pa tako i s Grcima s kojima smo igrali u skupini, a poslije i u finalu. Znam da je u jednom trenutku bilo i 30 razlike. Bilo je to “ruganje” s reprezentacijom koja je dvije godine ranije bila europski prvak. Zapamtili smo im što su nas te 1987. u polufinalu Eurobasketa pobijedili, pa smo im svakako htjeli uzvratiti.
U utakmici igranoj u skupini bilo je 103:68, a u finalu 98:67.
- Sjećam se da je Dom sportova na svakoj utakmici bio pun i nosila nas je domaća publika. Premda se pravi igrač uvijek prvenstveno oslanja na treninge, nema toga koji ne voli energiju publike. To ti daje dodatni motiv, digne ti adrenalin, no mi smo se naosvajali naslova i u gostima. Ta je reprezentacija pak bila toliko dobra da bi te godine osvojila naslov i usred SSSR-a. Ta dominacija nastavila se i sljedeće godina na SP-u na koje na koje ja, radi loma noge, nisam išao.
Rađa nam je još kazao da mu se čini da su tadašnji reprezentativci svoje izbornike više poštivali nego ovi današnji.
- Svatko je morao imati osam sati sna, a ne kao ovi današnji koji vole noćariti.
Pitamo Dina, koliko će našoj reprezentaciji značiti domaćinstvo jedne skupine?
- Nama neće pomoći domaćinstvo skupine ako mi ne riješimo osnovne probleme. Dok u momčadi imaš igrača koji vole noćariti, ne možeš imati ozbiljne ambicije.
Boris Lalić pak na domaćinstvo gleda malo drugačije.
- To je veliki događaj i pomoći će razvoju košarke, a i bit će to prilika da naša reprezentacija pred svojim gledateljima osigura što lakši put za nastup u nokaut fazi. S obzirom da će za male zemlje poput nas biti sve teže dobiti domaćinstvo nekog od velikih natjecanja, mislim da je glavni tajnik Saveza Željko Drakšić napravio dobar potez što je povukao kandidaturu za domaćina završnice pa je na račun toga dobio domaćinstvo jedne skupine. Ono je ovog trenutka hrvatska realnost i to smatram HKS-ovim uspjehom.
U ovoj situaciji, samo nam je to trebalo!