Dobro sam upoznao Rusiju, njihov mentalitet, nogomet, gradove, klubove pa i igrače. Upoznao sam im i izbornika Čerčesova, triput sam igrao protiv njega dok sam bio u Salzburgu, a on je branio za Tirol i nikad mu nisam uspio zabiti. On je s Tirolom triput bio prvak. Jako je simpatičan iako ovako odaje dojam jako stroge osobe.
Nadalje, dok smo bili u Lokomotivu, Samedov je igrao kod nas, neki od sadašnjih igrača su debitirali kod nas...
Ono što uglavnom igra ruska reprezentacija preslika je igre ruskih klubova, igraju na čekanje pa na kontru i polukontru. Kad smo sa Slavenom Bilićem došli u Rusiju, bili smo dosta iznenađeni time jer kod nas se teži igri, a u Rusiji uopće nije čudno ako je nakon pola sata utakmice 0:0 i nijedna momčad nije puknula po golu, nema negodovanja. Ako na kraju pobijediš, nitko ne pita kako si igrao, o tome nitko ne govori.
Nikad nisu bili posebno zaluđeni nogometom, samo je Sankt Peterburg bio nešto “nogometniji” grad, ali nigdje, a igrali smo u raznim gradovima, nije bilo napete atmosfere ni navijačkih problema. Tada se u ruskom nogometu vrtio golem novac, Anži, Zenit, Spartak, Lokomotiv... svi su ulagali velik novac, dovodili velike igrače. Danas nešto manje, možda 30 ili 40 posto, ali još uvijek je puno i držim da je ruska liga po jačini blizu liga petice, šesta ili sedma liga.
>> Pogledajte podršku vatrenima ispred tunela Učka
Lako je primijetiti da je jako malo ruskih igrača otišlo u inozemstvo, a to je zato što nemaju potrebe ni razloga za odlazak jer igraju pod takvim ugovorima i vode takav život da im odlazak doista ne treba. Mi smo bili fascinirani kad smo došli, ponajprije njihovim voznim parkom. Igrali smo vani i svašta vidjeli, ali tamo su vozili nekakve džipove kakve u Europi nismo ni vidjeli. Ako su imali nekakav skupi auto, u njega bi ugradili i dodatnu opremu za 100.000 eura, TV ekrane u sjedala i tko zna što. Igrači su znali poslati supruge u Pariz na kavu i šoping s džeparcem od 50.000 eura...
Ako dosad nisu bili nogometna zemlja, sadašnji rezultati na SP-u to su promijenili, sad je tamo drukčija priča, sad je i Rusiji nogomet u prvom planu, sad je i njima stalo do imidža, žele se pokazati svijetu u svakom smislu, za prestiž nacije žele se pokazati kao velesila.
Očekujem da će protiv nas igrati kao što i inače igra većina ruskih klubova, uvijek čvrsto i odgovorno, bez atrakcije, ali i takvi su nezgodni za sve suparnike. Držim da će igrati sličnije onome kako su igrali protiv Saudijske Arabije i Egipta negoli protiv Španjolske kada su parkirali “autobus”. Sad to neće napraviti iako će biti i dalje 60-70 posto orijentirani na defenzivu, no protiv Španjolske to je bilo 85-90 posto. Dakle, bit će nešto opasniji prema naprijed.
Nama je spalo breme nakon utakmice s Danskom, dobili smo tu utakmicu na karakter. Sad očekujem da ipak budemo drukčiji, da se vratimo našem načinu igre, da budemo lepršaviji. Iako, moramo paziti na te ruske izlaske, tu znaju biti opasni, imaju tog Dzjubu koji je odlična “mantinela”, no taj zna jako dobro igrati iako je visok i vrlo jak.
Bolji smo u sredini, tu nam ne mogu parirati, a onda iz te sredine moramo dobro i brzo okretati stranu, iz sredine gurati naše bočne igrače u poziciju “jedan na jedan” i onda bismo Rusima mogli napraviti jako puno problema u ovoj utakmici.