Luka Cindrić (24) bio je solidan nogometaš, no teško da bi igrajući nogomet osvojio Ligu prvaka. I sreća je što se na vrijeme odlučio za rukomet. Nogometne travnjake u Ogulinu brzo je zamijenio rukometnom dvoranom, prvo u Ogulinu i Senju, a potom u Karlovcu. I nije mu bilo teško svaki dan putovati iz Ogulina na treninge u Karlovac i nazad. U Karlovcu je bio jedan od najvažnijih igrača. Jedan od najboljih strijelaca hrvatske lige, a igra na mjestu srednjaka. PPD Zagreb i njegovi treneri nisu ga primijetili. Ali ga je uočio Lino Červar i 2015. doveo u skopski Metalurg. I u Makedoniji počinje priča o dečku koji je u nedjelju 4. lipnja 2017. osvojio rukometnu Ligu prvaka.
– Kada me Lino pozvao da dođem k njemu u Metalurg i igram u Ligi prvaka, nisam mogao vjerovati. Brzo smo se našli za zajedničkim stolom, Lino, moj otac i ja. I sve smo se brzo dogovorili – kaže Cindrić.
Prvi put otišao je daleko od kuće. Opet, nije Skoplje na kraj svijeta. Avionom za 90 minuta. Bilo je Luki u početku malo teško. Trebao se priviknuti na novi način života. Morao je sam donositi odluke, sam rješavati probleme. Ali je igrao sjajno. Lino je uvijek imao nos za dobrog igrača. Uostalom, ubrzo je iz Karlovca doveo i Vuku Borozana, koji je zajedno s Cindrićem osvojio ove sezone Ligu prvaka. Metalurg je te 2015. godine došao do četvrtfinala Lige prvaka i Lukine igre ubrzo su obišle Europu. Svatko je znao za Ogulinca i njegove sjajne prodore jedan na jednoga. A ima i dobar šut. Osjetio je to najbolje Perez, vratar Barcelone, kojeg je Cindrić uhvatio na spavanju u posljednjim trenucima polufinalne utakmice.
Babić mu je vjerovao
– I onda se dogodila sportska nesreća. Metalurg je ostao bez financija, došlo je do pobune igrača i svi su dobili ispisnice. Svi osim mene. Mjeseci su prolazili a ja niti sam igrao niti sam mogao kamo otići. A ponuda je, hvala bogu, bilo dosta. Ništa, morao sam biti strpljiv i čekati da mi istekne ugovor. Za to sam vrijeme sam trenirao i pripremao se za sljedeću sezonu – istaknuo je Luka.
U tom razdoblju htio ga je dovesti PPD Zagreb. Barem na polusezonu, ali se nisu našli. Reagirao je Vardar i njegov gazda, Rus Samsonjenko. Pomogao je da Metalurg odmah dade dokumente i doveo ga u svoj sastav. U tom trenutku na mjestu srednjeg vanjskog Vardar je imao našeg igrača Igora Karačića. I prve sezone Cindrić je uglavnom grijao klupu i ulazio po potrebi. Ili za nagradu kada je suparnik gubio s desetak razlike. No, malo-pomalo i trener Raul Gonzales uvidio je kakav se dragulj skriva u Luki Cindriću i počeo je ove sezone graditi igru oko njega. Bio je to pun pogodak. I ne samo da je Luka istisnuo Karačića iz prve postave nego ga istisnuo i iz hrvatske reprezentacije. Svjetsko prvenstvo u Francuskoj, u siječnju ove godine, trebalo je biti njegova eksplozija. U viziji tadašnjeg izbornika Željka Babića Cindrić je trebao biti ključni igrač u napadu sedam na šest. On je trebao biti taj koji bi lopte dodavao Mariću na crti, ali i našim vanjskim pucačima Duvnjaku, Mamiću i Stepančiću. No, vizija je pala u vodu onog trenutka kada se Marino Marić ozlijedio. Vukao nas je Cindrić koliko je mogao, dogurao nas do polufinala. Ostalo je povijest, onaj promašeni sedmerac Zlatka Horvata, izgubljena bronca u igri sa Slovenijom nakon plus osam.
U Kielce 2018. godine
– Osvajanjem Lige prvaka nadoknađene su sve bolne rane sa Svjetskog prvenstva. Moralo se i meni negdje vratiti – istkanuo je Luka.
Još će igrati jednu sezonu u Vardaru, a potom ide u Kielce. U ljeto 2018. seli se u Poljsku gdje će zamijeniti Uroša Zormana na mjestu organizatora igre. A prije odlaska u Poljsku želi s Hrvatskom doći do medalje na Europskom prvenstvu kojem smo domaćini u siječnju 2018. godine. Lino Červar dobio je s njime vođu, bez obzira na Domagoja Duvnjaka. Ne, nije Cindrić konkurencija Duvnjaku koji će igrati na mjestu lijevog vanjskog igrača, na kojemu igra i u Kielu. Červar je osvajao medalje imajući Ivana Balića. Je li sada vrijeme za nove Červarove medalje, ovaj put uz Luku Cindrića? Odgovor ćemo saznati potkraj siječnja.
bravo Cindriću....