Červar: Pišemo povijest sa strašću

Lino Červar u Splitu će deveti put povesti hrvatske rukometaše na velikim natjecanjima. Prvi put pred svojom publikom.

- Velika je to čast, u jednu tako malu zemlju dolaze 24 najbolje reprezentacije svijeta. Veliko je to priznanje i hrvatskom rukometnom pokretu, i državi, i igračima koji su obilježili jedno razdoblje svjetskog rukometa. Ponosim se što smo u proteklih šest godina promijenili pogled na rukomet kao na vještinu, a ne nasilje.

Osjećate li već pritisak s tribina?
- Više odgovornost. Želimo igrati dobro, želimo biti najbolji u najvećem sportskom događaju u hrvatskoj povijesti. Nama se zaista događa povijest.

Bojite li se da bi vam, krene li loše, publika mogla okrenuti leđa?
- Rijetko čujem poruke s tribina. Maksimalno se usredotočim na utakmicu. Trebate biti čisti pred sobom i dati sve od sebe, igrati sa strašću. Dade li čovjek sve od sebe, unaprijed je pobjednik. A pogreške se uvijek događaju. Igrat ćemo za publiku, kao i svih ovih godina. Ljudi su prepoznali i kvalitetu naše igre, borbenost, fair-play.

Osjećate li teret obveze da idete na zlato? I predsjednik HRS-a Šola to je najavio.
- U redu ako bismo rekli da očekujemo zlato, jer volimo naše rukometaše, jer želimo da u domovini dođu do pete medalje u šest godina, po čemu bismo postali fenomen. Kad bismo se držali samo zlata, to bi bilo bahato jer isto imaju pravo najaviti i svjetski prvaci Nijemci, i olimpijski pobjednici Francuzi, i europski prvaci Danci.

Koliko u 12 dana stignete pripremiti momčad?
- Nama je teže nego ikomu drugom jer se svakog siječnja moramo dokazivati, a letvicu smo postavili jako visoko. Od osam natjecanja, sedam puta igrali smo u završnici. Jako je teško pripremiti momčad psihički, kondicijski i taktički.

Opet uvodite novosti, protiv Rusije u Osijeku igrali ste i s četiri vanjska igrača.
- Uspjeh moramo tražiti ondje gdje ga drugi ne traže. Kad sam u Norveškoj počeo Vorija izvlačiti na vanjskog, a Balića gurati na crtu, mnogi su to proglasili glupošću, a pokazalo se da je to zbunilo Francuze u polufinalu i do Pekinga su morali smisliti odgovor.

Kockate se s novim licima - Gojun umjesto Vukovića, Hrvatin umjesto Vukića?
- Predviđam budućnost rukometa i na osnovi toga tražim igrače. Nekad kažu ovaj je odličan, ali taj ne odgovara kriterijima koje postavljaju vrhunske momčadi. Danas se traži brzina, ali i visina. Imamo li igrače od 20-22 godine više od dva metra, trebamo imati strpljenja i dati im šansu.

Jeste li zaista umorni od uspjeha?
- Rekli su mi u Splitu da je to bila pila naopako u stilu Mladinića. Malo sam se šalio. Uvijek želim pobijediti, željan sam uspjeha i pete medalje kakvoga god sjaja bila. Želimo je sa strašću. Bez strasti ništa, medalju opet moramo zaslužiti.