Slavko Goluža imao je 23, a Zlatko Saračević 33 godine kada su prvi put zajedno zaigrali za hrvatsku reprezentaciju, na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. godine.
– Odmah smo “kliknuli” na prvu. Saračević, Jović i ja bili smo stalno zajedno kada ne bismo imali trening ili utakmicu. Poštovao sam ga kao starijeg igrača, no i on se prema meni koji sam bio deset godina mlađi uvijek dobro odnosio. U vrijeme kada smo osvajali prve medalje za Hrvatsku Sarač je igrao u Francuskoj. I kada bi dolazio na okupljanje reprezentacije, uvijek sam tražio da mi donese francuske šampone za kosu. Znao sam mu reći: tebi ti šamponi ionako ne trebaju već godinama. Prihvatio je šalu na svoj račun. Nikad se nije naljutio – kaže Slavko Goluža.
Nosio francuske šampone
Na Igrama u Atlanti Zlatko Saračević bio je jedan od onih koji su dizali atmosferu.
– Uvijek bi se dogodila neka mala spačka u kojoj je sudjelovao – istaknuo je Goluža.
Kada je Slavko došao u Veszprém nije uspio odigrati sa Saračevićem sezonu jer je Zlatko već otišao.
– Kada su me u Veszprému pitali koji broj želim na dresu, rekao sam broj 18, broj koji je Saračević nosio sezonu ranije – prisjetio se igračkih dana iz Mađarske Slavko Goluža, danas trener slovačkog Tatrana.
– I sad se naježim kada se sjetim kako se sve to brzo dogodilo. Nakon svake moje ili njegove utakmice obavezno smo se čuli, čestitali jedan drugome ako bismo pobijedili, tugovali kad bismo izgubili. Bilo mi je čudno kada mi se nije javio na prvu. A onda sam na portalima pročitao strašnu vijest. Nedostajat će mi puno. Jako puno. Sad mi nema tko reći na telefon: “Dragi, kako si?” Jer, on me jedini nije zvao Keta, već Dragi – zaključio je Goluža.
Kada se u hrvatsku reprezentaciju, nakon što je sedam godina bio trener u Makedoniji, vratio Lino Červar, za svog pomoćnika uzeo je Zlatka Saračevića.
– Bilo je to za vrijeme Europskog prvenstva 2018. godine kojem smo bili domaćini. Saračevića ću pamtiti po tome što je uživao biti mi pomoćnik. Jednom prilikom rekao mi je da se uz mene osjeća kao pravi rukometni trener. Uz mene nije bio samo figura već je aktivno sudjelovao u svim treninzima. Jer, ja sam uvijek svojim pomoćnicima davao veliku slobodu. Nisam ga imao prilike trenirati jer, kad sam došao za trenera Zagreba, on je već završio igračku karijeru. Uvijek ću ga pamtiti kao čovjeka koji se znao šaliti, koji je dizao atmosferu. Ali bio je on i malo samozatajan. Nikad nije pokazivao svoje emocije, a u sebi se sigurno znao “gristi” – rekao je Lino Červar.
Kada govorimo o Saračevoj igračkoj karijeri, Lino naglašava:
– Bio je jedan od najboljih desnih vanjskih šutera. Ako ne i najbolji. Njegova uloga u osvajanju zlata na Igrama u Atlanti bila je velika – istaknuo je Lino.
Jedno vrijeme Saračević je bio sukomentator na RTL-u za vrijeme velikih rukometnih natjecanja.
– I taj posao radio je s velikom ljubavlju i uvijek je birao rečenice koje neće nikoga povrijediti. Uvijek bi branio trenersku struku u trenucima kada nismo dobro izgledali na parketu – rekao je Červar koji je i dan nakon smrti bio jako tužan.
– Nismo izgubili samo dobrog rukometnog trenera, izgubili smo dobrog čovjeka – zaključio je Červar.
Malo je takvih u svijetu
Njegov prerani odlazak pogodio je i igračice Podravka Vegete.
– Hvala vam što ste se suočavali sa mnom svaki dan. Nekada sam bila previše uzbuđena, nekada previše nervozna. Vidjeli ste moju najluđu stranu i moram reći da ne postoji puno ljudi na svijetu koji bi to mogli podnijeti kao što se vi. Kroz sve svoje drame znala sam da mogu na vas računati – napisala je na svom Instagramu Dijana Mugoša, lijevo krilo Podravka Vegete.