Jedan od naših najpoznatijih nogometnih menadžera s Fifinom licencijom, Milan Martinović, sjajan je poznavatelj češkog nogometa. Velik dio svojih poslova Martinović obavlja baš u Češkoj, u stalnom je kontaktu s brojnim igračima i trenerima u toj zemlji. Među Martinovićeve najzvučnije transfere svakako spada prelazak vratara Petra Čecha iz Rennesa u Chelsea, u tom je poslu sudjelovao s kolegama iz Češke. Uoči Eura u Francuskoj, Martinović o češkoj reprezentaciji za Max! kaže:
– Popis izbornika Pavela Vrbe nikoga nije iznenadio. Vrba je do zadnjeg trenutka čekao što će biti s veteranom Rosickym, na kraju ga je i pozvao. Rosicky je zdrav, ali je upitno koliko je tjelesno spreman – kaže Martinović i nastavlja:
Šanse za Hrvatsku su 60:40
– Osim Rosickog, na popisu je još jedan dobro znani veteran, izvrsni vratar Petr Čech, oko njih dvojice Vrba će graditi momčad. Osim spomenutog dvojca, Češka nema nijednog izrazito kvalitetnog igrača, Vrba je sastavio momčad koju krasi zajedništvo, kohezija momčadi mu je najvažnija i nikad ne dopušta iskakanje. To je iznimno radna i disciplinirana momčad. Inzistiraju na kontakt-igri i dosadni su poput komaraca. Nikome neće biti lako s njima – smatra Martinović.
Kakva su očekivanja u češkoj javnosti?
– Nitko se, barem zasad, ne razbacuje velikim riječima. Gotovo svi mediji, a i stručnjaci, jedinstveni su u stavu da će im prva utakmica na Euru, sa Španjolskom, zapravo biti putokaz za daljnja iskušenja. S njima očekuju remi, pa bi im onda ključna utakmica za prolaz bila ona s Hrvatskom!
Kako biste usporedili Hrvatsku i Češku?
– Tehnički je naša vrsta znatno jača, imamo kudikamo kvalitetnije igrače. S izbornikom Čačićem gledao sam utakmicu Češka – Škotska u Pragu (0:1). Iako su izgubili, Česi su ostavili bolji dojam, ali nisu zabili. Kad bih procjenjivao u postocima, rekao bih da su šanse 60:40 za nas – govori Martinović.
Možemo ih probiti po bokovima
Gdje su Česi najjači?
– Podjednako su dobri u svim linijama. Obrana im je kompaktna, 34-godišnji Čech još je jedan od najboljih svjetskih vratara. Srednji braniči (Hubnik, Sivok i Kadlec) iskusni su i pozicijski jaki, a bočni braniči (Gebre Selassie, Limbersky i Kaderabek) vole krenuti prema naprijed. Posebno se to odnosi na Limberskog i Kaderabeka, koji stoje visoko i onda iza njih ima prostora. Dakle, razvučemo li igru, izbjegnemo li uzaludne pokušaje kroz sredinu, mogli bismo ih probiti po bokovima, pogotovo po toj njihovoj lijevoj strani. Uostalom, Hrvatska je na tim bokovima najjača i odgovara nam što njihovi bočni braniči nisu isključivo defenzivno orijentirani. Nikako ne smijemo upasti u njihovu zamku da se “hrvamo” po sredini – priča Martinović i nastavlja:
– Vezni red im je rastrčan, radni, jedini je kreativac Rosicky, a vezni su im igrači opasni kad dođu u zonu udarca, na 20-25 metara od vrata. Darida, Pavelka i Dočkal nerijetko znaju opaliti sa te udaljenosti i naši igrači moraju biti vrlo oprezni. U prekidima također treba biti budan, vrlo su opasni u tom dijelu igre. Krilni su im igrači brzi i nezgodni, traže prostor, ali ni Krelči ni Skalak nisu baš jaki u situacijama jedan na jednoga.
Možete li usporediti današnju češku momčad s onom prije 20 godina, kad su Česi na EP-u u Engleskoj došli do finala?
– Nema sličnosti između tih sastava! Baš nikakvih! Ovo je radna i disciplinirana momčad koja igra nogomet koji je teško gledati, nema tu previše talenta, ali su svi spremni na rudarski posao. A ona reprezentacija Češke koja je igrala na EP-u u Engleskoj bila je nešto posve suprotno, bila je prepuna nadarenosti i imaginacije! Igrači koji su tada nosili Češku napravili su čudesne karijere, bili su idoli nacije, uzori kasnijim naraštajima. To su Nedved, Berger, Poborsky, Šmicer, Kuka, pa Suhoparek, Bejbl, Kadlec... Barem petorica igrača iz te momčadi mbili su igrači prevage, oni španeri koji donose prednost. A sad, osim Rosickog, Česi nemaju takvoga igrača – kaže Martinović.
Cijeli tekst pročitajte u sportskom tjedniku Max!