U četvrtfinalu Eurobasketa U-20 napokon se i hrvatskim košarkašima dogodilo da dohvate "nemoguću" pobjedu. Našli su se na konopcima, 16 sekundi prije kraja bili su i na koljenima (67:73), no i iz toga su se pobjednički izvukli.
Đorđević, Turska, Kecman
Je li zadarski preokret pod svodom dvorane "Svetoga Kreše" znak da smo napokon oslobođeni reprezentativnog prokletstva koje nas je pratilo od 1993. i tragičnog odlaska Dražena, još jedne svete osobe hrvatske košarke? Nakon što su Vranković, Rađa, Kukoč i društvo 1995. na Europskom prvenstvu u Ateni, ne želeći slušati agresorsku himnu Jugoslavije, napustili postolje, događale su nam se svakojake tragedije na parketu. Od Đorđevićeve trice tri sekunde prije kraja (1997.) na EP-u u Španjolskoj, preko ispuštenih +19 u 27. minuti od Turaka (EP 2001.) do poraza od Španjolaca u četvrtfinalu Eurobasketa u Beogradu (2005.). Da o Kecmanu i trici Ciboni za 0,6 sekundi i ne govorimo.
Ovaj je put hrvatski kapetan Mario Delaš uhvatio promašeni "penal" i pokraj najperspektivnijeg 19-godišnjaka u Europi (Musli) zabio za pobjedu.
– Kad je Butorac promašio treće slobodno bacanje, htio sam iznuditi prekršaj, no lopta je i na moje čuđenje ušla – pričao je Delaš.
Nadamo se da su s novim naraštajem došle i nove navike i dašak potrebne sreće jer biti svjedok svim tim posrtajima za ovog je novinara već postalo traumatično. Vrlo je važno znati da su naši mladići pobijedili skupinu nadarenijih igrača od sebe. No, Srbi su bili skupina, a naši momčad. Jest da izbornik Kurtović nije poput Đokića imao Milutinovića, Nedovića, Mitrovića, Jaramaza, vanjske igrače koji s lakoćom kreiraju vlastiti šut. No, imao je zato hitronogog i srčanog Prostrana, kojeg su grčevi u mišićima istjerali iz igre, ali i hrabrog Butorca, mladića koji nakon ovih devet koševa u posljednjih 55 sekundi zaslužuje ozbiljnu priliku u Cedeviti.
Vranković ga mora zvati
Imala je Hrvatska ponajprije Delaša koji nakon svega zaslužuje nastup na seniorskom SP-u u Turskoj, ali i Radoševića, centra čijoj se energiji i fizikalijama (skočnosti i brzim nogama) dive i NBA skauti. Imali su naši i podršku Zadrana koja je iz stanja suzdržanosti sigurno dala krila sugrađaninu Baturu za njegovu najbolju izvedbu na prvenstvu. Mladi Hrvati slavili su na granici uspjeha i neuspjeha. U Hrvatskoj nitko peto mjesto ne priznaje za uspjeh, a tako misle i ovi momci, pa i Delaš.
– Za ovaj naraštaj peto je mjesto neuspjeh.
baš gušt!