Držite fige, vjerojatno je poručio Cibonin direktor Andro Knego zaposlenicima kluba prije današnjeg sastanka s gradonačelnikom Bandićem i predstavnicima NLB lige. Fige za što? Za organizaciju završnog turnira lige koja ove sezone nije napunila niti Draženov dom, a trebala bi napuniti Arenu? Za turnir koji će Bandića, odnosno Zagrepčane, jer nitko pod tornjem nema niti približno toliko novca, stajati barem 1,7 milijuna kuna? U Ciboni su odlučili iznajmiti dvoranu glazbenicima i za vrijeme Final Foura (22.-24. travnja), umjesto minusa napraviti plus od 150 tisuća kuna. Bandić barem neće morati platiti Arenu, jer bi tri dana košarkaškog loptanja bila "gratis", odnosno ušli bi u broj dana za koje Grad može bez dodatne naknade iskoristiti Arenu.
Barem se Knego ne nada raspletu po kojem će sve biti po starom uz uzrečicu "Potrošit ćemo više nego što ćemo zaraditi".
– Potrebna nam je hitna odluka što i kako dalje. Odustajanjem Atlantic grupe, moramo se okrenuti prodaji vlastitih nekretnina, a takvu odluku mogu donijeti Upravni i Izvršni odbor. Nadam se da ćemo sazvati sva važnija tijela već idući tjedan i odlučiti – kaže Knego.
Nije čudno što su u Atlantic grupi rekli "ne da nam se igrati s vama dok se ne naučite igrati po pravilima poslovnog pješčanika", ali je čudno kako predsjednik kluba Ivo Jelušić, bez plana i vizije, javno blati rad vlastitih ljudi, dok je on napravio više štete nego koristi kod potencijalnih sponzora, smatraju neki klupski zaposlenici.
Dok u Ciboni drže da je moguća suradnja s Atlanticom završena priča, na upite o zainteresiranosti iz Agrokora odgovora još nema. Hoće li Ante Todorić, koji i gleda pokoju predstavu vukova, uvjeriti oca da se isplati uložiti u hrvatskog predstavnika u Euroligi, tek treba vidjeti, ali je realnost da velikog sponzora ne treba očekivati prije sljedeće sezone. Tko bi dao barem 15 milijuna kuna za promociju na utakmicama hrvatskog prvenstva? A do tad? Javnost bi do tad mogao zainteresirati i bivši prvi čovjek kluba Bože Miličević. Nevoljko je izustio pokoju.
– Sve što se događa u Ciboni ide u dobrom smjeru i otkrivaju se stvari. Nemam ambicija vratiti se, ali još jedini imam sve što se događalo u glavi. Vidim i da se neki ljudi povlače s ratišta i peru ruke, a uskoro bih se mogao obratiti javnosti – rekao je Miličević i – stao. Ipak neki drugi dan. Kao i plaće u Ciboni. Neki drugi dan.