Cibona je na koljenima, dužna je 5 mil. € i postoji samo jedan način da preživi

U prostorijama Cibone sutra će se održati press-konferencija o onome, čini se, jedinom što je preostalo za spas ovog nekad velikog kluba. A taj spasonosni alat moglo bi biti preoblikovanje iz sportske udruge u sportsko dioničko društvo, potez koji su Cibonini najveći hrvatski konkurenti, Zadar i Split, povukli prije desetak godina.

Dug kluba je oko pet milijuna eura

Po donošenju novog Zakona o sportu, kao i za sve druge procese, tako je i za postupak preoblikovanja sportske udruge u sportsko dioničko društvo napravljen pravilnik. Javno savjetovanje o tome završeno je 24. kolovoza pa su u Ciboni započeli izradu elaborata.

Za takav postupak nužno je i da vam matični nacionalni savez, u ovom slučaju Hrvatski košarkaški savez, da pozitivno mišljenje za što postoji rok od 60 dana. Potom Ministarstvo turizma i sporta formira komisiju za određeni klub, pri čemu ona treba održati sastanak s klubom i njegovim revizorima da se vidi što je još potrebno.

A u ovom slučaju, potrebno je i istraživanje tržišta odnosno ispipavanje vjerovnika koji bi se trebali odlučiti oko toga da li da im potraživanja ostanu ili da se ona pretvore u udjele. Svi su vjerovnici pozvani da svoje dugove pretvore u udjele, no nitko ih na to neće niti može prisiliti. Dakako, to bi ispitivanje trebalo dati odgovor i na pitanje želi li netko sa strane, tko nije vjerovnik, uložiti u ovaj klub.

Cibonin dug ovog časa je pet milijuna eura (37,7 milijuna kuna), a u klubu se nadaju da će nakon procesa preoblikovanja biti prepolovljen jer bi se dobar dio duga trebao preliti u udjele. Jasno je da u klub mora ući i neka gotovina jer bez keša klub neće moći završiti sezonu, a to je u ovom času najvažnije. Cibona se mora natjecati jer jedino tako može potvrđivati smisao svojeg postojanja.

Sve ovo, u klubu su uvjereni, može se izvesti za četiri mjeseca, a u tih 120 dana Cibona ne smije prestati igrati, ne smije biti ni najlošija momčad ABA lige, ne smije gubiti od autsajdera u HT Premijer ligi. A prema sastavu koji su sastavili novi sportski direktor (formalno zasad još samo savjetnik uprave) Dalibor Bagarić i prvi trener Jakša Vulić ta momčad (Radovčić, Mustapić, Aranitović, Stein, Grandison, Perasović, Vuković, Buljan, Bošnjak) ne bi smjela biti vreća za nabijanje. Barem ne u Hrvatskoj.

A prošle sezone Cibona je opstala dobrim dijelom i zahvaljujući pozajmicama od stranih ulagača iz određenih financijskih fondova koje ukupno iznose 1,5 milijuna eura. No ta praksa ne može trajati dovijeka jer je za neprofitnu udrugu, ako nisu donacije, teško stalno dobivati novac. Štoviše, ti "investitori" će prije ili kasnije zatražiti povrat svojih uloga, a ovo je, očito, jedini način da ih oni institucionaliziraju. I prilika da se ti njihovi ulozi možda i povećaju.

U cijeloj toj priči oko spašavanja kluba, koji već godinama sliči na Titanik koji sigurno plovi prema ledenoj santi koja će ga i potopiti, jako je važna i uloga Grada Zagreba. A Cibona od Grada traži 1,3 milijuna eura zajma ili kredita što je znatno manje od onoga što je Košarkaški klub Zadar dobio od svoje gradske uprave (2,4 milijuna eura).

U cijeloj ovoj priči postavlja se pitanje bi li se Cibona nakon preoblikovanja odrekla javnog novca koji, po kriterijima uspješnosti, pripada sportskim udrugama? U tom bi smislu Grad Zagreb morao promijeniti svoj javni poziv i omogućiti da se na natječaj može javiti i sportsko dioničko društvo. Uostalom, novi Zakon o sportu sportske udruge i usmjerava prema preoblikovanju pa bi to trebali pratiti i njihovi matični gradovi.

Kako saznajemo, pojednostavljeno rečeno, Ciboni treba 430 tisuća eura da odblokira račun od onih koji imaju zadužnice, 430 da isplati igrače iz prošle sezone i još toliko da plati igrače iz prijašnjih sezona. No ono što je ovog časa Cibonin problem su zadužnice jer ih je izdano jako puno i one onemogućavaju kontrolu protoka novca (cash flow). A blokirani račun klub vodi u začarani krug u kojem on ne može Gradu pravdati isplate sa svog računa kao namjensko trošenje javnog novca ako ga uzimaju vjerovnici.

Sad je najvažnije da Cibona sa svim vjerovnicima potpiše sporazum o dugu na osnovi izvoda otvorenih stavaka, da na koncu ne bude iznenađenja, odnosno novih "kostura iz ormara". A pri tome se postavlja pitanje što s onim vjerovnicima koji su u predstečajnom postupku već oprostili dobar dio duga.

A nama se čini da je važno i da klub ima jednog glavnog gazdu – većinskog vlasnika – koji će odlučivati jer, kada se puno ljudi mora dogovarati, često ne ispadne dobro. Jedno je liberalizam, a drugo su jedan gazda i dioničari koji vjeruju u viziju tog nekog na čelu.

Direktor će sa štitom ili na štitu

Sve ovo trebao bi provesti 50-godišnji direktor kluba Tomislav Šerić koji će iz kluba izaći sa štitom ili na štitu. Ovaj Slavonac će se ili proslaviti kao spasitelj nekad velike sportske institucije ili će ostati upamćen kao onaj koji je zaključao bravu. Dva njegova prethodnika (Lukić, Matasić) izmaknuli su se da oni ne bi bili ti, pri čemu treba reći da je Matasić i dalje prisutan ali pozadinski pa Ciboninim poklonicima ne preostaje ništa drugo nego Šeriću držati palčeve da uspije. A u tom smislu ima i podršku navijačke udruge "Mi smo Cibona".

A ako ovaj plan ne uspije – a on ipak nudi svjetlo na kraju tunela – sljedeće rješenje je stečaj. A on kreće 120 dana nakon što klub ne uspije odblokirati svoj račun. Tada Fina pokreće zahtjev za pokretanje stečajnog postupka, klub sudu predlaže stečajni plan i Cibona odlazi u povijest. A vjerovnici, bilo da su bivši igrači ili dobavljači, tada ostaju bez ičega jer se neće imati od čega naplatiti s obzirom na to da ovaj raskućeni klub (koji nema svojih nekretnina) nema ni stečajne mase.