Ulazak među 16 najboljih je pothvat, prilika za promidžbu ponekog igrača, a za klub je to trenutačno samo veliki izdatak.
Nogomet je nedostižan
Pa tako Uleb za nastup Ciboni daje 150 tisuća eura, još sedam može zaraditi za svaku pobjedu. Sav taj novac teško da može pokriti i sve putne troškove za nastup u Euroligi (jedan put za 20 ljudi stoji oko 14 tisuća eura, puta 10 gostovanja po sezoni).
Iz zagrebačkoga gradskog proračuna Cibona dobiva jedini ozbiljniji novac (oko 1,2 milijuna eura), no sve je to jako malo zna li se da jedan Gordon dobije 300 tisuća eura po sezoni, a još ima nekoliko igrača koji zarađuju po 200 i više tisuća eura. No, novca u Ciboni nema već pola godine. Mladi Leon Radošević troši zalihe iz lanjske sezone.
– Otac mi je umirovljenik, mama domaćica, a ja još trošim novac koji smo dobili za prošlu sezonu, no moram jako paziti na potrošnju.
I Tomislav Zubčić kaže da živi od džeparca kojeg dobija od oca, jedinog zaposlenog u obitelji.
– Nadam se da će neki novac brzo doći, jer ne znam koliko dugo će me otac i dalje moći financirati.
Rukometaši Zagreba CO-a imaju puno sposobniju upravu, pa su plaće uredne i stižu na vrijeme, a za sve igrače mjesečno iznose oko 200 tisuća eura, dakle za sezonu oko 1,5 milijuna eura, iako su znatno manje od Ciboninih. Od EHF-a će dobiti 75 tisuća eura uđu li u četvrtfinale Lige prvaka, što je realan doseg, te oko 800 tisuća eura od grada za godinu dana.
Nogomet i ostale sportove, kada su financije u pitanju, nemoguće je ili vrlo teško uspoređivati. Dinamo od Grada dobije 3 milijuna eura (te još 2,5 milijuna eura od Holdinga), a od Europske lige (Cibona i Badel igraju u rangu više od Dinama) modri su zaradili 1,5 milijuna eura. No, Dinamo živi od transfera koji su u nogometu u odnosu na ostale sportove bogovski. Pa je tako, primjerice, dobio 8,5 milijuna eura za transfer Lovrena u Lyon.
Kapljice u moru
Dakle, novac od krovnih europskih organizacija Uefe, Uleba i EHF-a samo je kapljica u moru novca koji je potreban za život europskog kluba. Stoga, bez sposobnih menadžera, a njih u Ciboni, nažalost, nema, košarkaški ponos Zagreba i Hrvatske neće moći preživjeti na vrhunskoj razini.
Dosta je još “real-soc” direktora, a Ciboni treba netko poput Tedeschija ili Pavleka tko će klub vratiti u europski vrh, gdje je prije 20 godina i bio.