Jedan od junaka neočekivane pobjede Cibone nad nikad skupljom Zvezdom za miran san u ABA ligi bio je i 26-godišnji branič Ivan Majcunić. A upravo su njegova dva (ne)moguća ubačaja ubila u pojam beogradske goste. Najprije duga dvica za 73:73, a potom i trica za 81:75. Oba šuta, za koja se nikako ne može reći da su bila čista, pogodio je iz priličnog disbalansa.
Mlađi brat u Americi
– Prije no što ću zabiti tu dvicu preko ruke, vidio da nam curi vrijeme pa sam morao pucati i ona je ludo ušla. Tricu sam pak zabio nakon ne baš idealnog dodavanja Mazalina. Vidio sam da Campazzo juri prema meni i šutirao sa zadrškom.
S obzirom na to da je to bila prva Cibonina pobjeda nad Zvezdom u posljednjih devet godina, imala je naglašeno sladak okus.
– Dobili smo euroligaša. U utakmicu smo ušli bez pritiska, bez velikih očekivanja, ali hrabro znajući da nemamo što izgubiti. U igranju protiv velikih igračkih imena i puno skupljeg suparnika pronašli smo dodatni motiv. Trudili smo se držati u egalu, a kako je vrijeme odmicalo, sve smo više vjerovali u pobjedu.
Neki su u Draženov dom došli vidjeti tog famoznog Campazza, a vidjeli su Kapustu.
– Tako je ispalo. Kapusta je odigrao maestralno.
A kada Kapusta igra dobro, onda i bek-šuter poput Majcunića ima više upotrebljivih lopti.
– On sve vidi, sjajan je u pick igri, i kada postoji i najmanja rupa, on će me pronaći.
Osim prvog razigravača, podrška mu je i trener Josip Sesar koji ga je vodio i u Gorici. Zbog njega je prošlo ljeto, kada je deset igrača zbrisalo s broda koji tone, ostao u Ciboni.
– Imao sam i ja opciju odlaska, no ostao sam na Sesarov nagovor. Bio mi je trener u Gorici pa sam imao razloga vjerovati mu.
Kako mu je na prvu izgledala trenerova ideja da kao bek od 193 centimetra zaigra na poziciji četvorke, lažnog krilnog-centra? A utakmica sa Zvezdom bila je već treća da mu je dodijeljena takva uloga.
– Trebalo mi je neko vrijeme da se priviknem na to. Kada sam ja na toj poziciji, mi sve preuzimamo, a u napadu šuterskom prijetnjom širim reket i tako doprinosim.
S obzirom na neredovitost (i kašnjenje) plaća, što se u Ciboni događa već godinama, je li ikad požalio?
– Ne, nisam zažalio. Situacija nije idealna, no nadamo se da će ovo biti i dodatni poticaj ljudima iz kluba koji se brinu za financije da ulože dodatni napor.
S obzirom na probleme, u Ciboninoj svlačionici mora biti neka složna škvadra jer, da nije tako, već bi se počeli osipati.
– Kliknuli smo međusobno, sprijateljili se. Kakva god situacija bila, moramo se držati skupa.
Do svojih kadetskih godina Majcunić se razvijao u rodnom Jastrebarskom, a potom je otišao u Goricu, bio je i dvije godine u Zagrebu pa se vratio u Goricu. A kada se pružila prilika da zaigra za Cibonu, sam je obeštetio klub za raskid ugovora.
– To su neke priče iz prošlosti na koje se ne bih vraćao. Uostalom, meni je bila želja nositi Cibonin dres.
A taj dres njegov mlađi brat Hrvoje ponio je prije njega jer je bio u Ciboninu mlađeuzrasnom pogonu.
– Hrvoje studira u Americi, igra za Harding University. S akademske strane je zadovoljan jer je stipendist i uspješno rješava ispite, a s košarkaške strane bi moglo biti bolje. On je zajedno s Prkačinom i Tišmom bio u sastavu one Hrvatske koja je 2018. bila kadetski prvak Europe.
Imam svjetsko srebro
No i stariji brat može se pohvaliti s medaljama s mlađeuzrasnih velikih natjecanja.
– Prije devet godina bio sam u sastavu juniorske reprezentacije koja je osvojila europsku broncu, a godinu poslije i svjetsko srebro.
Koliko se često sjeti tadašnjeg finala SP-a protiv Amerikanaca u kojem je malo nedostajalo da se Hrvati pozlate?
– Prisjetim se tu i tamo, posebice kada vidim NBA vijest da je Tatum zabio 40 i više koševa. Tada se sjetim da protiv nas baš i nije tako dominirao i da mu je Slavica zalijepio blokadu koja je bila atrakcija cijelog prvenstva.
A igrač koji ima sjajnu mehaniku šuta, a i vrlo dobru preciznost, po zvanju je optometričar.
– Studirao sam tri godine optometriju na Veleučilištu Velika Gorica. Htio sam imati i drugu opciju, a hoću li to raditi nakon sportske karijere, bolje ću znati kada se približim kraju igračkog staža.
bravo