Otkako je Hrvatska neovisna, u hrvatsku klupsku košarku stigao je tek treći srpski trener. Nakon Vlade Androića u KK Zagrebu, te Bože Maljkovića i njegove kratke epizode u Cedeviti, to je sada 36-godišnji Vladimir Jovanović, koji je preuzeo Cibonu, a to je nešto što je izazvalo negodovanje domaćih trenera, ali i Ciboninih navijača.
U trenutku kada su bez posla jedina dvojica naših trenera koja su osvojila ABA ligu (Rimac, Jusup), Ciboninoj upravi postavljaju se brojna pitanja. Kako se u kontekstu negativnih silnica na koje će u startu naići osjeća novi Cibonin strateg?
– Tako je svugdje i to nije ništa loše ni negativno. Ne trebam to primati k srcu. To je dio našeg posla baš kao i to da su nam koferi uvijek spremni.
Ovaj mladi stručnjak zacijelo će se suočiti i s time da će i domaća stručna pa i opća javnost prema njemu kao strancu biti kritičnija nego prema domaćim trenerima. Kao što je to slučaj svugdje sa stranim trenerima i igračima.
– To je sve normalno i dio je posla. Ja se nadam da će na sve to najbolji odgovor biti dobri rezultati i dobre igre Cibone.
Prvi posao izvan Srbije
Kada smo radili ovaj razgovor, Vladimir nije znao ni kakve su reakcije na sve ovo u Srbiji?
– Sigurno će biti nekih jačih naslova i priča, no ja se nadam da će sve ostati u domeni sporta. Košarka mi je jedina vodilja i ne želim da mi bilo što drugo odvlači pozornost.
Jovanoviću je ovo prvi profesionalni izlazak iz njegove domovine. Hoće li s njim doći i njegova obitelj?
– Zašto ne. Ako sam odlučio prihvatiti Ciboninu ponudu, da u Zagrebu provedem neko vrijeme, volio bih da obitelj bude uz mene.
Novi Cibonin trener nema školsku djecu, što olakšava priču o preseljenju u Zagreb njegove supruge Jelene i dječice.
– Da, oni su još mali. Sin Vasilije ima tri i pol godine, a kći Lenka samo šest mjeseci.
Kako je uopće došlo do preuzimanja Cibone?
– Dogodilo se vrlo brzo. Nije bilo puno vremena, ali dovoljno za razmišljanje. U prvom trenutku bio sam iznenađen, ali već nakon nekoliko uvodnih rečenica čelnika kluba shvatio sam zašto bi to moglo biti dobro za obje strane.
Nakon odlaska iz FMP-a, koji je uspješno vodio više od tri godine, u jednom razgovoru Vladimir je kazao da želi preuzeti momčad koja ima potencijala, klub koji ima dobre uvjete za rad i dugoročne ciljeve. Je li sve to našao u Ciboni?
– Apsolutno. Moja želja je da Cibona igra dobru košarku, da se mladi igrači afirmiraju i promoviraju a i da u Cibonine trofejne vitrine donesem još pokoji pehar.
Što za njega znači preuzeti klub velikog imena u ne tako sjajnoj situaciji?
– Apsolutno sam svjestan veličine imena Cibone, a ono što bih ja volio jest da taj klub približim vremenima kada je on bio veliko ime na košarkaškoj mapi.
Jedan srpski kolega novinar rekao nam je da je novi Cibonin trener zanatski dobar stručnjak, ali da je prilično mlad pa je neizvjesno kako će reagirati na pritisak vođenja kluba velikog imena.
– Ha, da imam bilo kakav problem s time, ne bih se upuštao u ovaj posao. Vjerujem u ono što radim, nemam problema sa samopouzdanjem. To što sam mlad ne mogu promijeniti, ali to što sam dosad radio bilo je, vjerujem, kvalitetno.
Jovanović je u hrvatskom košarkaškom okruženju dočekan i s pričom koja kaže da je ovaj transfer dio diskretne suradnje između direktora Cibone Domagoja Čavlovića i predsjednika Crvene zvezde Nebojše Čovića. Priča kaže i da će Čović, koji je šef i Jovanovićevu bivšem klubu FMP-u, u Zagrebu pripremati za trenera beogradskog euroligaša.
– Mogu se na to samo nasmijati. To jednostavno nije istina. Uostalom, ja sam u FMP-u dobio otkaz. Ne mogu shvatiti da netko vjeruje u te priče i to ne bi trebala biti tema ozbiljnog razgovora.
Je li novom Ciboninu treneru, dok je sve gledao sa strane, bilo čudno što se Cibona proteklih godina borila za ostanak, a ne za vrh ABA lige?
– U životu mnogih klubova koji su nekad bili moćni događa se da padaju i ponovno se dižu. Takvih je primjera bilo i u Srbiji, to su normalni ciklusi u životu klubova, baš kao i kada su treneri u pitanju. Važno je da je Cibona na zdravim nogama i da ima želju da se diže.
Odmah po Ćosićev kup
Hm, koliko je Cibona na zdravim nogama, to će vrijeme pokazati, no situacija koju Vladimir zacijelo puno bolje poznaje jest ona s igračima koje je imao priliku proučavati dok je cibose skautirao kao suparnike u ABA ligi. A pred njima se pojavio s kratkim videom o svakome pa je s te strane očito spreman za današnju četvrtfinalnu utakmicu Ćosićeva kupa protiv Škrljeva.
– Imam poprilično dobar uvid u Cibonine igrače. Vjerujem da se tu može napraviti zdrava priča.
Budući da je stigao u predvečerje borbe za prvi trofej (Ćosićev kup), čini se da za sustavan trenažni proces u prvo vrijeme baš i neće imati vremena.
– I to je dio posla, nešto s čime se treneri moraju nositi.
Jovanović preuzima momčad u kojoj je kapetan jedan 18-godišnjak, naveliko hvaljeni Roko Prkačin, koji bi s Cibonom ovih dana trebao potpisati prvi profesionalni ugovor.
– Ne bih izdvajao nijednog igrača, posebice ne dok neko vrijeme ne provedem s njima, no činjenica je da Prkačin spada u skupinu najtalentiranijih igrača u regiji.
U Srbiji postoji još jedan košarkaški trener s istim imenom i prezimenom pa se ovih dana događalo da se objavi fotografija onog drugog, starijeg Vladimira Jovanovića, koji je trenutačno trener Mege.
– Često se događalo da nas ljudi zamijene pa je tu bilo i anegdota. Znalo se dogoditi da netko nazove njega i vodi razgovor uvjeren da razgovara sa mnom i obratno.
U zemlji iz koje dolazi ovaj mladi stručnjak puno je Vladimira Jovanovića. S istim imenom i prezimenom postoji i znanstvenik, MMA borac... i mlađi pisac koji je napisao hvaljeni roman “Malo nam za sreću treba”. A baš taj naslov kao da oslikava i situaciju s Cibonom.
– Moglo bi se tako reći, vjerujem da nam malo treba da se napravi važan pomak.
Sta ima veze odakle je ako je dobar i strucan!?Kad ce vec jednom ljudi shvatiti da vjera i nacija ne znace nista jer su svi ljudi na kugli zemaljskoj djeca Božja!? Ljude mozes dijeliti isključivo na dobre i zle,na sposobne i nesposobne za odredjeni posao!