Legendarni Zlatko Cico Kranjčar napustio nas je u 65. godini života u KBC-u Merkur nakon kratke i teške bolesti.
POGLEDAJTE VIDEO:
Za njega je u zagrebačkom hotelu Westin u petak, točno u podne, organizirana komemoracija, a nakon toga će uslijediti i sprovod na Mirogoju u Aleji velikana, gdje Cico zasigurno zaslužuje mirno snivati.
Neslužbeno doznajemo kako je Kranjčar posljednjih dana bio pri svijesti, ali nije mogao verbalno komunicirati.
Podsjetimo, iz bolnice su još u nedjelju popodne javili kako je slavni hrvatski nogometaš bolje, no preko noći se pojavila bakterija koja je dovela do tragičnog ishoda. Ono što je utjecalo na to da se naruši zdravlje slavnog Kranjčara jest smrt njegova najboljeg prijatelja Duška Popovskog, još jedne legende Zagreba i njegovih malonogometnih terena.
Cico je bio u Dinamu od svoje desete godine i u njemu je ostao kao igrač sve do 1983. godine. Trener Mirko Bazić doveo ga je u prvu momčad, a u prvoj je postavi od 1974. Prva utakmica koju je odigrao bila je u hrvatskom derbiju protiv Hajduka. Ukupno je odigrao 261 utakmicu u prvenstvu, 28 u Kupu te 18 u europskim kupovima za Dinamo te postigao 98 golova u prvenstvu. S Dinamom je 1981./1982. osvojio naslov prvaka. Odigrao je više utakmica u Kupu europskih prvaka, Kupu UEFA i Kupu pobjednika kupova. S Dinamom je došao do naslova osvajača Kupa maršala Tita 1979./1980. i 1982./1983., finala Kupa maršala Tita 1975./1976. i 1981./1982.
Karijeru je 1984. nastavio u bečkom Rapidu. Godine 1990. prešao je u Sankt Pölten, 1991. iz Sankt Pöltena otišao je u SV Wienerfeld u kojem je ostao 1992., objavio završetak karijere, no onda se vratio i ostao još jednu sezonu. Kranjčar je upisao i dva nastupa za Hrvatsku i zabio jedan gol protiv Rumunjske 1990., dok je iste godine odigrao cijeli susret kao kapetan hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a. Bio je to prvi službeni nastup hrvatske nogometne vrste.
Nakon igračke, ostvario je i bogatu trenersku karijeru. Nakon Miroslava Ćire Blaževića, s četiri osvojena trofeja u dva trenerska mandata u Maksimiru, treći je najtrofejniji trener u povijesti Dinama. Tri puta bio je prvak Hrvatske (1996. i 1998. s Croatijom, 2002. sa Zagrebom), dva puta pobjednik Hrvatskoga kupa s Croatijom i jedan put prvak Iranske Pro Lige (2012. sa Sepahan Isfahanom).
Cico je svakako zaslužio počivati u Aleji velikana za razliku od Bandića.