Čilić im je bio 'Hercegovac koji plaća porez u Monte Carlu', a danas su ponosni

Prije nepunih osam mjeseci, krajem studenog 2016., Marin Čilić izgubio je u finalu Davisova kupa meč protiv Argentinca Del Potra, meč koji bi nam donio “salataru”. Trofej nismo osvojili pa su se tih dana javili brojni pametnjakovići s mišljenjem da “Čilić nema glavu za velike mečeve”, da je “tamo neki Hercegovac koji porez plaća u Monte Carlu”, da je za ključni poen “trebao odigrati paralelu, a ne dijagonalu”.

No, isti ti pametnjakovići sada su zbog Marinova ulaska u finale Wimbledona postali ponosni i prisvojili su ga pod svojeg. Kao što bi uostalom uvijek i trebali. Jer Čilić je taj koji je unatoč jučerašnjem porazu iz All England Cluba širio glas o teniski talentiranoj zemlji Hrvatskoj, on je taj kojeg su jučer u Wimbledonu s tribina gledali princ William i princeza Kate, sila uglednih glumaca, političara, ali i deseci milijuna teniskih zaljubljenika širom svijeta...

Unatoč tome što nije uspio podići pehar, Marin je heroj i pobjednik. Jer pobijedio je barem one koji o tenisu sve znaju i uvijek pametuju. A nisu svjesni koliko je odricanja, muke, treninga trebalo Čiliću da stigne do finala Wimbledona, do finala Davisova kupa, do trofeja na US Openu i do 6. mjesta na ATP listi. Pazite, Marin je šesti među milijunima koji tenis igraju profesionalno ili rekreativno. Vrijedan rad i upornost, svakodnevno učenje, skromnost i vjera u sebe doveli su Čilića do ovoga gdje je danas.

A on je na teniskom vrhu, odmah do velikana Federera, Nadala, Đokovića, Murraya i Wawrinke. I također, Marin je jedan od rijetkih aktivnih tenisača koji su na svim Grand Slamovima stigli barem do četvrtfinala. A ono što je najbolje, ovo nisu Čilićevi limiti, on može biti još bolji, ući barem u Top 3, a za koju godinu napasti i prvo mjesto.

A do tog vrha Čilić je išao puno težim putem od nabrojene petorke, jer nije imao bogate roditelje, nije mogao imati najbolje trenere, nije imao idealne uvjete za razvoj. Čak da do kraja karijere više ne osvoji nijedan Grand Slam, Čilić je velikan. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što su zahvaljujući njegovim uspjesima brojni klinci u Hrvatskoj primili reket u ruke.