- To što sam visok i jak pomaže kod servisa, ali nije presudno. Del Potro, Querry i ja dobro se krećemo terenom i dobro vraćamo loptice. Servis nam nije jedino oružje, imamo i talenta za svladati suparnike - kazao je Čilić talijanskom novinaru, koji ga opisuje smirenim i tihim momkom, u odgovoru na tezu Andyja Roddicka kako Čilić ima sjajan početni udarac, ali i sve predispozicije za blistavu karijeru.
- Miran sam na terenu, što mi uvelike pomaže prilikom meča. Sjećam se kada je Goran Ivanišević jednom prilikom kazao da u njemu postoje tri osobnosti. Meni je i moja jedna dovoljna. I u trenucima kada mi ono što želim ne polazi za rukom, nastojim biti koncentriran na igru i uopće ne razmišljam o rezultatu.
- Dosadašnji mečevi su me poprilično iscrpili, a sigurno će takav biti i polufinalni ogled protiv Andyja Murrayja. Vidjet ćemo kako će završiti - nastavlja hrvatski tenisač koji je do sada na terenima Melbourne Parka proveo oko 18 sati, odnosno gotovo dvostruko više od škotskog igrača.
Kada ste započeli s treninzima u San Remu?
- Ivanišević me 2004. godine uputio prema Bobu Brettu koji ga je trenirao, kao i Marija Ančića, i koji u San Remu ima svoju akademiju. Ostao sam ondje tjedan dana i osvojio europsko U16 prvenstvo u Orbetellu. Bob je u meni prepoznao talent i zadržao me.
Što vam se sviđa u Italiji?
- Mnogo toga. Mir. Bobova akademija, hrana, blizina mog omiljenog nogometnog kluba Milana - odgovorio je Čilić, sjetivši se Zvonimira Bobana u dresu talijanske nogometne momčadi, pritom naglasivši da je umirovljeni nogometaš vrlo dobar i s teniskim reketom u ruci.
- U sljedećem životu i ja ću biti nogometaš.
Najranija teniska sjećanja?
- Susret Ivaniševića i Mustera nedaleko od mojeg doma. I tužni prvi poraz Ivaniševića 1998. godine u finalu Wimbledona. A s 14 godina sam započeo trenirati s njime, s mojim herojem koji je osvojio Wimbledon. Goran je vrlo važan za razvoj mojeg tenisa, uvijek mi je pomagao.
Kao i Bob Brett?
- On poznaje tenis do svakog detalja i može unaprijediti moju igru.
Naposljetku, tu je i Mile, najmlađi od trojice braće.
- Ima petnaest godina i također igra tenis, a ponekad dođe i u San Remo. Jednom je prilikom poražen triput uzastopce pa me tražio savjet. Rekao sam da ću mu pomoći ako mi plati. Ipak, na turnire putujem u pratnji starijega brata - našalio se Čilić, otkrivši u razgovoru da uživa u društvu, odlascima u kino i spavanju te da mu je želja unaprijediti znanje talijanskoga jezika.
Rođeni ste u Međugorju, u Bosni i Hercegovini, a igrate za Hrvatsku. Kako to?
- Oduvijek imam hrvatsku putovnicu, moji su roditelji Hrvati. S 14 godina sam došao u Zagreb, gdje mi je omogućen bolji rad na treninzima, a kada sam morao odabrati, nisam ni trenutka oklijevao u svojoj odluci.
U svijetu je Međugorje poznato kao mjesto Gospina ukazanja. Jeste li vjernik?
- Katolik sam, tako sam odgojen.
Vjerujete li da se Gospa uistinu ukazala?
- Vjerujem, čak sam i razgovarao s ljudima kojima se ukazala. To su ljudi čista srca. Da ih poznajete, vjerovali biste u čuda - zaključio je Marin Čilić.
Zbog velikog broja nesportskih komentara na prošlim tekstovima o sportskom uspjehu Marina Čilića, nisu dopušteni komentari.