Čilićev trener - najbolji kondicijski trener

Trodnevna 13.  međunarodna konferencija Kondicijska priprema sportaša koja se održava na Kineziološkom fakultetu po tradiciji  je otvorena krunjenjem najboljeg kondicijskog trenera Hrvatske za prethodnu godinu. Ovaj put to je Slaven Hrvoj (36), čovjek zadužen za tjelesnu spremu osvajača US Opena Marina Čilića, ali i kondicijski  trener Ane Konjuh i Ive Karlovića, najstarijeg pobjednika na ATP Touru među aktivnim igračima.

U svojoj 12-godišnjoj karijeri  kondicijskog specijalista za tenis, Hrvoj je sudjelovao u osvajanju jednog Grand Slama i devet ATP turnira, a za svoju suradnju s Čilićem kazao je:

- Sa svojim fanatičnim pristupom treningu Čilić je učinio da i svi mi u njegovu timu izgledamo bolje. Srećom,  ta kost je zarasla tako da baš odlazim u Los Angeles gdje ćemo započeti pripreme za Marinov prvi nastup nakon velike pauze koji bi se trebao dogoditi negdje 14. ožujka.  

Nakon što je primio nagradu, Hrvoj je sudjelovao na uvodnoj konferencijskoj tribini zajedno sa tri hrvatske legende kondicijske pripreme, s prof. dr. Draganom Milanovićem, Joškom Vlašićem i Lukom Radmanom.

Kao doajen individualne kondicijske pripreme u Hrvata, Milanović je pričao o tome kako je svojedobno radio s Draženom Petrovićem.

- Imao sam sreće da sam te 1981. sreo jednog 17-godišnjaka s nevjerojatnom željom za novim znanjem i dodatnim treningom. Štoviše, Dražen je započinjao svoj trening tamo gdje su drugi završavali, njegovi treninzi su bili na granici i preko granice uobičajenog. On je u jednom danu znao imati i individualni kondicijski trening, potom sat tjelesnog odgoja, košarkaški trening i na koncu još i dodatni trening. Upravo je ta dob od 17 godina idealno vrijeme za udarni, forsirani kondicijski trening u funkciji razvoja igračkog talenta.

Luka Radman kondicijski je potpisnik svjetski dva najslavnija hrvatska sportska dometa u momčadskim sportovima. Bio je kondicijski trener srebrne olimpijske košarkaške vrste iz Barcelone 1992. ali i brončane selekcije sa Svjetskog prvenstva u nogometu 1998. godine. Pred polaznicima seminara i gostima govorio je pak ovo:

- Radio sam pet godina u nogometnim klubovima u Iranu i tamo sam imao sve što sam poželio. Kada sam rekao predsjedniku da mi treba dvorana on je izgradio veću nego što sam rekao, kada sam rekao da nam treba "cybex" i to smo dobili. Kada sam pak došao u Zadar pomoći mom prijatelju Igoru Štimcu, od rekvizita sam zatekao dva štapa, dva čunja i šest lopti. Osim što na mnogim važnim sportskim lokacijama nemamo adekvatnu infrastrukturu i opremu, sve manje je mladeži na igralištima i pravo je čudo kako još uvijek proizvodimo vrhunske sportaše. Danas djeca na trening dolaze u mercedesu, tata im daje bananu, mama krafnu, a takvi teško mogu postati vrhunski sportaši. Jednom sam prilikom testirao djecu iz Trilja i pokazalo se da su motorički značajno bolja od one splitske jer su stalno vani.

Joško Vlašić, otac i trener Blanke Vlašić ovaj puta nije pričao o svom aktualnom projektu stvaranja vrhunskog nogometaša od svog 17-godišnjeg sina Nikole, ali je ustvrdio da su transformacijske mogućnosti ljudskog tijela neograničene:

- Ljudski organizam je adaptabilan, a ono što znamo o sportu je možda tek 10 posto. U svakom slučaju, sportaš ispred nas kondicijskih trenera ne smije biti samo zbroj mjerenja već mu se moramo okrenuti kao čovjeku. Na medijskim stupcima eksponirani su samo oni koji su postigli uspjeh, no iza njih postoji veći dio onih čije krikove neuspjeha ne čujemo, oni su pokriveni anonimnošću i njima se također treba baviti.

>> Marin Čilić prima čestitke: Oduševio Modrića, Nowitzkog, Milanovića...