Nije mala stvar biti trener šestog tenisača svijeta. Zagrepčanin Ivan Cinkuš (36) surađuje s Marinom Čilićem već dvije godine. Dok je Marinov prvi trener bio Goran Ivanišević, Ivan je bio pomoćni trener, no sada je jedan od dvojice (ravnopravnih) Čilićevih trenera. Je li mu teško surađivati s Marinom?
Raonić voli statistiku
– Nije teško, naša suradnja je jako dobra. Marin je uporan, voli raditi. Treba mu ponekad objasniti zašto ovako, a ne onako, treba mu to argumentirati, ali kad nešto prihvati, on to brzo i usavrši. Normalno, obojica poštujemo taj odnos igrač – trener, ne možemo se samo družiti.
Što je konkretno vaš posao?
– Sve. Taktička priprema prije meča, spariranje, zagrijavanje... Sad će se Jonas malo više uključiti.
Kakva je suradnja s Marinovim drugim trenerom Björkmanom?
– Moram priznati da ga nisam previše vidio, sad ćemo se u Australiji malo više družiti. Čovjek je u redu. Trebat će mu malo vremena da Čilića upozna i mentalno, ali mislim da će sve to dobro funkcionirati.
Družite li se s ostalim tenisačima?
– Pa, teniski profesionalci imaju gotovo isti dnevni ritual. Treninzi, istezanja, masaže... Nalazimo se, malo popričamo, ali vremena za nešto više uglavnom nemamo. S Đokovićem dobro surađujemo, s Raonićem se malo bavimo statistikama, on to voli, a simpatični su i Goffin i njegov trener.
Kako objašnjavate Novakov pad u drugom dijelu ove odlazeće godine?
Oko djece pomažu djed i baka
– Novak je dugo bio u vrhu, možda se malo umorio, odlučio se više posvetiti obitelji. Nije trenirao kao prije, a to se osjeti. Uvijek morate kopati, posebno kad ste u vrhu jer suparnici će i žešće trenirati samo da vas stignu.
Marinov cilj u 2017. je Top pet i jedan Grand Slam naslov. Gdje će to najlakše postići?
– Pa, ja mislim da bi mogao u Wimbledonu, ondje uvijek igra jako dobro. Potom dolazi US Open, njega je Marin već osvojio pa je malo opušteniji. Ali i ostala dva turnira su našem fokusu, samo neka Marin bude zdrav.
Koliko vam teško padaju ta stalna putovanja? Ipak vi imate obitelj, suprugu i dvoje djece – šestogodišnjeg sina i trogodišnju kćer...
– Nije lako. No imam razumijevanje supruge, a oko djece pomažu i moji otac i majka.
Jeste li ikad bili u Međugorju?
– Nisam bio, ni s Marinom ni bez njega. Otići ću kad osvojimo Grand Slam naslov i onda dobro to proslaviti. Idemo polako, Marin je sa mnom najprije osvojio ATP 250, pa 500, pa 1000, ostaje još Grand Slam naslov.
Kako gledate na situaciju u kojoj se našla hrvatska reprezentacija u Davisovu kupu nakon poraza u finalu od Argentine?
– Nije dobro. Ivo Karlović vratio se samo za taj jedan meč, on je već u godinama, a protiv Španjolaca neće biti ni Ivana Dodiga. Dodo, kao što se zna, ima problema s leđima, dva tjedna nakon Basela zbog toga uopće nije trenirao. Žrtvovao se za finale s Argentincima, ali dalje će teško. Ne znam kolika je šteta napravljena u odnosu između Borne Ćorića i izbornika Željka Krajana, ali bojim se da bismo mogli izgubiti godinu dana. Marin je s druge strane već 10 godina u reprezentaciji, ove je godine sedam tjedana pauzirao, dijelom i zbog napora u Davisovu kupu. Ne znamo kakav će biti nakon Australije. Uglavnom, u Hrvatskom teniskom savezu ne bi smjeli pasivno gledati na sve ovo, morali bi brzo djelovati.
Ajmo Cila, vrijeme je za drugi Grand Slam! SRETNO u Australiji :)