Ni u rodnom Travniku nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
– Toliki novinari zovu. Pitaju svašta, pišu knjige, ali ne vraćaju slike – kaže Izet Nalić-Švaljo zvani Grmalj, jedan od Ćirinih najboljih prijatelja, koji je zajedno s njim igrao 1950-ih u travničkom Bratstvu. Nalić je baš planirao put k Ilidži gdje će se naći s Ćirom, iako...
– Ne želim mu smetati u važnim trenucima. On će za svakoga naći vremena, popričati... Ali, mislim da mu sada zaista treba mir – kaže Nalić i dodaje: – Pronaći će on rješenje za Portugal.
Često svrati u rodni grad, posjeti grob pokojne majke Kate. Danas Travničane gleda i s brojnih kioska gdje se prodaje knjiga. Pitamo kako ide prodaja i dobivamo odgovor: "Onako..." Cijena je osam konvertibilnih maraka, a kriza uhvatila maha.
Ćiro i zmajevi jedina su tema u kafićima. Analizira se, nude taktike... S jednakom zebnjom kvalifikacije prate i Hrvati i Bošnjaci. Malo je onih koji će mogući neuspjeh BiH doživjeti kao sreću. Možda prije Ćirine ere.
Ulaznice za Bilino polje teško je naći, razgrabljene su. Neki će bezobzirno zvati čak i Ćiru misleći da baš oni trebaju dobiti ulaznicu. A njegovi mladi sugrađani izmijenili su stihove Zabranjenog pušenja: "Dragi Ćiro, tko igra za raju i zanemari taktiku, završit će karijeru u rodnome Travniku!"
Ivo Andrić, još jedan slavni Travničanin, jednom je davno rekao:
- Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje!
Ćiro danas, na mjestu gdje je Kulin ban deklarirao povijesnu Povelju, ima priliku raji donijeti baš to malo što joj uvijek nedostaje.
Dajte Bosanci što se busate u prsa i veličate Ćiru kao božanstvo? Vidjet ćemo što ćete pisati ako ne prođete.